I tako, prvi srpski cyber-prog black metal bend kod nas, Draconic, je snimio full-length debi, i to nam je poslužilo kao odličan povod za ovaj razgovor.

Pre nego što pređemo na intervju, reći ćemo ono osnovno o samom sastavu. Draconic je osnovan od strane hiperaktivnog klavijaturiste i pevača Antaresa (Interfector, Consecration), početkom 2002. Njegova vizija metala se sastoji iz sledećeg – precizni tehnički metal sound kojeg čine poletne solo gitare i svemirski synthovi, visok tehnički nivo sviranja bubnja, veoma kvalitetni progresivni aranžmani ukombinovani sa black metal osnovom i upravo takvim vokalom, kojem suprotnost čini odličan ženski soprano. Što se tekstova tiče, konceptualni su, naravno ‘space’ tematike. Priznaćete da je ovo kombinacija kakva kod nas (a i mnogo dalje) nije primenjena. Album je nazvan Conflux, sastoji se iz 8 numera, oko 40 minuta materijala. Promo materijal je došao do ruku šire javnosti, pa su mnogi već mogli da se upoznaju sa pesmama ‘Stormillenium’ i ‘Exordium’, a o svemu ostalom, snimanju albuma, samim članovima benda, budućem radu, reći će nam sam osnivač – Antares, i ponegde bubnjar Rigel.

  • Pitanja: Nebojša Lakić
  • Odgovori: Antares (vokal, klavijature), Rigel (bubanj)
  • Web: Draconstellation.com
  • Copyright: SMP, 2003.

SMP: Pozdrav Antares! Kaži nam kakva je trenutna situacija u Draconic taboru? Kako na vas utiče ovaj sumorni zimski ambijent napolju?

Antares: Pa iskreno, nismo ga ni primetili :), pošto smo u zadnje vreme zaista previše zauzeti sa pripremama za promociju Confluxa. Što se tiče Draconica, trenutna preokupacija benda je da se nova postava maksimalno spremi za pretstojeće nastupe. Želimo da damo svoj maksimum na koncertima i da publici prezentujemo punu snagu cyber-prog black metala!

S obzirom da se velika bura diže oko samog pominjanja ovoga benda, svi su zainteresovani i radoznali da saznaju o čemu se zapravo radi, ti nam kaži kako je sve počelo, odakle ideja za ovakav muzički izražaj (cyber-prog black metal) i odakle inspiracija za takvo nešto?

Antares: Mora se priznati da je pojava promo diska zaista izazvala burne reakcije. Neke su bile krajnje pozitivne, a neke ne, što je u svakom slučaju pokazalo da materijal nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Bolji kompliment za sâm početak bend niije mogao da očekuje. Mora se napomenuti da Draconic nije isto što i Drakonik. Ovo je potpuno drugi bend sa potpuno drugačijom tematikom i drugim ljudima. Ideja se uobličava već neko vreme, ali smo se na konkretne poteze odlučili tek nedavno. Ovakav zvuk je posledica naših muzičkih afiniteta. Različite uticaje smo fuzionisali u prepoznatljiv zvuk.

Interesantna stvar je da su na albumu svirali i dobro nam znani članovi Psychoparadox/Alogia bendova – Miroslav i Srđan (gitare), kao i Damir (bubanj). Kako je došlo do te saradnje, da li su oni stalni članovi benda? Još bolje – predstavi nam sve članove Draconica, i kaži nešto o njihovoj muzičkoj prošlosti. Počni npr. od sebe… 🙂

Antares: Draconic je počeo kao projekat, gde su mi u susret izašli momci iz bendova Alogia/Psychoparadox. Pored njihovog muzičkog umeća kojim su upotpunili zvuk na albumu, pružili su mi i povoljne uslove za rad u njihovom, sada već poznatom studiju Paradox. Njihov pristup radu je bio veoma profesionalan, i pravo je uživanje bilo raditi sa njima. Srđan je veliki deo sebe uložio u Draconic, i ostavio je na albumu svoj prepoznatljiv pečat. Pomenuti ljudi su učestvovali na snimanju albuma, uključujući još i Milana Atlas Šuput-a na basu, i Mihaelu Tania Gačić koja je otpevala ženske vokale. Konačan sastav benda je sklopljen tek nedavno. Definitivni sastav benda ubuduće ce činiti Branislav Antares Stanković kao klavijaturista i vodeći vokal, Milan Rigel Kostić za bubnjevima, Dušan Alhena Andrijašević i Petar Lesath Alargić, kao ritam i solo gitaristi i tu je i dalje Tania koja će pevati ženske vokale. Podržaće nas i Vladimir Đedović (Alogia), Sandra Krstić i Uroš Andrijašević na živim nastupima. Svi smo relativno mladi u ovom poslu, i iza nas ne stoje neka imena većih bendova koji bi ljudima značila. Rigel je ranije svirao bubnjeve u death metal sastavu Heretical Guilt, zajedno sa Atlasom sviram u Consecrationu i od skoro sviram sa Interfectorom. Atlas takođe svira u bendu Sacramental Blood, dok je ostatku ekipe Draconic prvi ozbiljniji bend.

Kad smo kod članova benda, moram te pitati za jednog (između ostalih) koji je ostavio izvanredan pečat u sveukupnom zvuku – u pitanju je ženski član, devojka po imenu Mihaela. Za početak, moram reći da sam lično oduševljen njenim radom (glasom) na albumu. Odakle ideja za ubacivanje ženskog vokala, i da li on ima neki poseban značaj u celoj priči?

Antares: Pa to se desilo prilično spontano. Mihaelu poznajem dugo i uverio sam se da je ona ubedljivo najtalentovanija pevačica koju znam. Čuvši njene glasovne mogućnosti, čista šteta bi bila da taj potencijal nismo iskoristili. Ženski vokal je albumu dao poseban prizvuk. Korišćenjem ženskog vokala uspeli smo da posebnu jasnoću damo tekstovima i tematici samog albuma.

Da pređemo na trenutak na studijski rad. Paradox studio je bio vaš odabir. Koliko dugo je trajao proces snimanja? Da li ste zadovoljni onim što ste tamo postigli i da li bi sa sadasnje tačke gledišta, menjali nešto na tom snimku, i šta?

Antares: Da, u tom trenutku studio Paradox u Smederevu se pokazao kao najbolje rešenje. Svim našim idejama bili su u mogućnosti da u potpunosti izađu u susret. To je bio normalan epilog činjenice da ljudi koji su svirali na albumu drže taj studio. Album je sniman tokom novembra 2002. i čini mi se da je snimanje taman trajalo onoliko vremena koliko je bilo potrebno da se postigne kvalitet kakav je materijal i zahtevao. Generalno sam zadovoljan krajnjnim produktom rada u studiju. Uvek postoji nešto što biste drugačije uradili kada je album gotov i kada ga prvi put preslušate kod kuće. Naravno da postoje stvari koje bismo dodali albumu, ali u krajnjoj liniji, to je i ono što čini kreativnost, pa ćemo to sačuvati za dalje radove koji su već u fazi osmišljavanja.

Dobro. Tekstovi su takođe jedan od važnih elemenata vašeg izražavanja. Naspram vaše muzike, tekstovi, čini mi se stoje potpuno ravnopravno. Moram priznati da su odrađeni na jedan veoma kvalitetan i sofisticiran način, a korišćenje engleskog jezika i baratanje sa velikim brojem nestandardnih izraza, kao i sama svemirska tematika, odvajaju vas od ostalih bendova iz regiona. Ko je zadužen za tekstove, i reci nam u kratkim crtama samu priču na CDu…

Antares: Kompletne tekstove je odradio Rigel pa samim tim je normalno i najadekvatnije da on odgovori na ovo pitanje.

Rigel: Tematika i priča tekstova je odrađena tako da ostavlja dovoljno prostora svakome ko ih čita da priču shvate na svoj način. Zvezde i galaktička prostranstva su po meni jedan od najboljih načina da se dočara smisao postojanja kako nas na zemlji tako i samog vremena i prostora. Odnos među zvezdama i njihovoj okolini je najbolji primer ultimativne harmonije za kojom je čovek težio od njegovog postanka. Mi postojimo zbog tog uređenja u prostoru, a ne ono zbog nas!!! Interesantna stvar vezana za same tekstove je ideja da se za ceo album uradi samo jedan tekst koji smo podelili na više delova. To smo iskoristili kao ideju da uradimo nešto nesvakidašnje za naše prostore. Ukoliko želi, na samom omotu postojaće obrazac pomoću kojeg će slušalac ili čitalac moći, ako ga pravilno dešifruje, da rekonstruiše tekst u jednu celinu.

Album čini osam pesama, od kojih su dve intro (‘Supernova’) i outro (‘Zero-Gravity’), dosta kvalitetno odrađene. Tehnika sviranja i odabir tonova su na mestu. Pored njih, tu je još 6 ujednačenih kompozicija. Moji neki lični favoriti bi bili ‘Ultimate Astral Messenger’ i recimo ‘Exordium’ (mada su sve hit potencijali). Koji su tvoji?

Antares: Mnogo je uloženo da tehnika sviranja zadovolji visoke standarde koje smo sami sebi postavili. Intro i outro to zaista smisleno i nisu. Po svemu one se ne razlikuju od bilo koje pesme na albumu, osim u tome što treba da pretstavljaju muzičku pripremu slušaoca za ono što sleduje. Svi smo sa sigurnošću ubeđeni da će sve pesme postati veliki hitovi i da za svaku treba snimiti viskobudžetan spot. Ha ha… Velika očekivanja vezana za ovaj album zaista postoje, koliko će pesme biti uspešne i prihvaćene, to zavisi samo od publike. Svaka pesma ima neku istoriju i vezuje me za određeni trenutak i emocije. Zbog toga, jako mi je teško da razmišljam o tome da li mi je neka pesma draža ili nije.

U pesmi ‘Exordium’, negde oko njene polovine, uleće jedan deo koji je odjeknuo kao veliko iznenađenje među svima koji su ga čuli – techno klavijature i ritam. Da li se nešto više krije iza toga, ili je to samo mali eksperiment?

Antares: Definitivno to nije ekspeiment. Sve više težimo ka ubacivanju takvih elemenata u našu muziku. Ali Draconic do kraja ostaje METAL bend!

Svedoci smo da je sve više bendova koji kombinuju sve ‘živo i neživo’ sa metalom – jazz, blues, dance, techno… šta misliš o toj pojavi? Da li tako treba, ili trebamo ostati pod zastavom tradicionalnog metal zvuka?

Antares: Potpuno podržavam sve vrste eksperimentisanja u muzici uopšte, pa i u metalu. Narvno sve u granici dobrog ukusa. Da bi bend opstao i da bi ljudi koji u njemu sviraju imali dovoljno prostora da se umetnički iskažu, on mora konstantno da pruža nešto novo publici. Poznato je da kod nas većina ljudi tako nešto dočekuju na nož. Verovatno ćeš se složiti da kvalitetna muzika treba da diktira trendove, a ne da trend diktira kvalitet muzike (odlična misao! – prim.ur.).

Živi nastupi… to je nešto što bend u ovoj postavi do sada nije imao (u momentu kad je rađen intervju – prim.aut.). Da li će se na tom polju uraditi nešto, i kakve uspomene nosiš sa vašeg prvog i jedinog nastupa, prošlog leta na KST metal festu (25.6.2002.)?

Antares: Naravno da ćemo se truditi da se odazovemo na svaki poziv. Smatramo da su živi nastupi od esencijalne važnosti za sam bend. Bend najbrže sazreva upravo kroz nastupe. i naravno nema ničega lepšeg od deljenja energije sa publikom. Trenutno u planu imamo nekoliko koncerata, od kojih će prvi biti 01.03.2003. u KST-u sa bendovima Interfector, Abonos i Amentes. Što se tiče nastupa 25.06.2002., moram priznati da je to bilo stvarno jedno potpuno novo iskustvo za mene. Draconic je tada bio samo ideja u povoju i sam koncert je nama poslužio da mi kroz tu atmosferu najbolje osetimo muziku. S tim da moram dodati da se materijal odsviran te večeri u velikoj meri razlikuje od onoga što sada predstavljamo na albumu. Tada sam svirao sa dva benda ispred 950 ljudi, i još se pogodilo da mi je tada bio rođendan i moji najbliži prijatelji su bili prisutni! Tako da je koncert za mene imao još jednu posebnu dimenziju. Mogu slobodno da kažem da je to veče na neki svoj način pomoglo da se uobliči Draconic onakvim kakav je danas.

Kao što smo u uvodniku rekli, ti sviraš u još dva benda. Kaži nam nešto o tome, i kaži nam kako sve to stižeš? Vidiš li život van metal sfera?

Antares: Da, pored Draconic-a, sviram još u bendovima Consecration i Interfector. U Consecration-u sviram već godinu dana, a Interfector-u sam se priključio tek na samom snimanju albuma prvenca The Force Within. Rad ova dva benda je već poznat našoj metal publici. Ponosan sam što sviram u tim bendovima. Oni mi pružaju priliku da se iskažem na način koji je drugačiji od onog u Draconic-u. Ne znam ni sam kako sve to stižem?!! Rad na muzici uzima mnogo energije i još više vremena. Pošto volim to što radim čini mi se da mi za muziku nikada nije problem da izdvojim vreme. Svoja osećanja najbolje mogu da iskažem kroz muziku i zbog toga mi je ona jako bitna. Tu mogu da odgovorim i na to da li vidim sebe van metal sfera. Meni je bitna muzika uopšte. Iako mi je metal drag, uvek mogu da se pronađem i u drugim pravcima muzike, ako su mi bliski.

Velike su polemike oko toga da li postoji (ili ne) srpska metal scena. Zanima me tvoje mišljenje o tom pitanju. Šta misliš o bendovima koji su prisutni, i da li iko od njih ima šanse u nekom proboju van granica naše zemlje. Koji bi nas bend pomenuo kao tebi draži?

Antares: Scena postoji, ali je tek u razvoju. Ima mnogo dobrih bendova kod nas koji imaju puno toga dobrog da ponude. Mora mnogo toga još da se uradi na profesionalnom i organizacionom planu ne bi li se sve podiglo na jedan još viši nivo. Za sada uz sve teškoće sa kojima se naši bendovi suočavaju mora se priznati da je kvalitet muzike posledica njihovog velikog zalaganja i naravno talenta. Za proboj van granica potrebno je daleko više od samog kvaliteta. Najveće probleme tu naravno predstavljaju u velikoj meri nerazvijena muzička industrija kao i nerazumevanje od strane ljudi koji bi mogli da pomognu svojim kontaktima i uticajem. Situacija se sada malo popravlja, ali još uvek nedovoljno da bi u kombinaciji sa hroničnim finansijskim poteškoćama bilo moguće da se nešto ozbiljnije uradi na tom planu.

Album je snimljen, na redu je izdavanje. Šta se radi po tom pitanju, tj. kad možemo da očekujemo da vidimo Conflux u CD shopovima kao regularno izdanje?

Antares: Poslednje pripreme su u toku. U najskorijem roku sve će biti predato izdavaču. Conflux će izaći kada sve planirano za njegovu promociju bude završeno. Tu mislimo na vizuelni izgled albuma, ali i na specijalna iznenađenja koja spremamo za publiku. Želja nam je da album izađe tek kada u svakom pogledu zadovolji standarde koje smo sami sebi postavili.

Pre nego što ovo završimo, želeo bih da čujem tvoje mišljenje o mom gledištu na neke stvari: cyber-prog black metal je nešto što dosad nije svirano ovde, i nešto prema čemu će ljudi u startu biti ograničeni. Progressive metal fanovi će reći: ‘to je black metal, satanisti’ i sl. Black metalci će reći ‘nema tu iskrenog black duha i atmosfere’. Gde vidite sebe u ovim (bezrazložnim) podelama, kojih će sigurno biti? Veliki pozdrav i sve najbolje vam želim u daljem radu!

Antares: Ne želim da budemo etiketirani na bilo koji način. Cilj nam je da budemo bend koji neće biti žanrovski ograničen u bilo koji uski muzički pravac. Pre svega, imali smo inspiraciju u najrazličitijim vrstama muzike što je po mom mišljenju samo obogatilo zvuk albuma. Želeo bih da slušalac sluša onaj muzički izraz kakav mu mi dajemo sa Confluxom, i da se ne zamara oko toga kom pravcu pripada. Na žalost mi se čini da dok god bude podela takvog tipa scena uopšte gledano neće dobijati na kvalitetu. Bendovi će se truditi da idu u ekstreme i po pitanju muzike i po pitanju međusobne saradnje, što svakako neće olakšati već postojeću lošu situaciju.

Komentari