Slobodan Đukić, kog mnogi poznaju pod nadimkom Jimi Triple B, jedan je od najaktivnijih muzičara na domaćoj sceni. Jimi ovih dana privodi kraju poslove na novim izdanjima nekoliko bendova u kojima svira (In From the Cold, Eyesburn…), a SMP je iskoristio trenutak (dobar kao i bilo koji drugi u slučaju ove hiperaktivne persone) da prozbori koju sa čovekom na tu, ali i na mnoge druge teme… Evo šta je sve imao da nam kaže!

SMP: Na početku, naglasio bih da je moja malenkost veliki fan sastava In From The Cold i svojevremeno je jedan moj bend imao prilike, na moje takođe veliko zadovoljstvo, da nastupa sa vama. Možeš li da čitaocima SMP-a predstaviš sve bendove i projekte sa kojima sarađuješ?

Jimi Triple B: Pozdrav svima! Moje ime je Slobodan Đukić, ali mnogi me zovu / prepoznaju po nadimku Boba ili po pseudonimu Jimi Triple B, ili kraće Jimi. Pre svega hvala na lepim rečima za In From the Cold, moram ti reći da se i meni baš sviđa tvoj bend Superhammer i da jedva čekam vaš novi materijal sa tvojom lepšom polovinom na lead vokalima! Sudeći po onim snimcima koje sam imao prilike da čujem, to će biti pravi pogodak! Jeste, ja nikada nisam mogao da radim samo sa jednim bendom, da se zatvorim u jednom žanru i to da furam. Oduvek sam radio sa više sastava / projekata. Bendovi sa kojima radim trenutno su gore pomenuti In From the Cold (stoner / sludge / metal / punk). Izbacili smo jedan album pod imenom Filth Bible prošle godine, izašli smo na par kompilacija „preko“ i trenutno miksamo novi EP pod imenom 2 live 4, koji će se pojaviti pre leta. Bend je nastao još daleke 1998, ali ubrzo smo prekinuli sa radom i nastavili tek 2007. ili 2008, kada je u celom svetu stoner/sludge postao „hype“. Od tada In From the Cold radi bez prekida i imali smo sreću da delimo binu sa nekim stvarno velikim imenima kao što su Cathedral, Karma To Burn, Crowbar, Black Tusk, Whitehorse, The Ocean… 2010. sam osnovao Jimi Triple B’s 666 Blues Band. U početku je to bio moj solo projekat i izdat je jedan album u toj formaciji, ali ubrzo je to postao bend i trenutno se spremamo da uđemo u studio i snimimo četvrti album.

In From the Cold

Foto: Facebook / In From the Cold

Metal, sludge, stoner, blues… Ali, kako znamo, ni reggae ti nije stran….

– Da! Reggae sam počeo da sviram sa našim velikim, svetski priznatim bendom FC Apatride UTD. Uskoro će izaći novi album, fantastično izdanje, 21 pesma, pod imenom Roots History Lesson. Od pre tri godine radim i sa „all star“ reggae bendom Soulcraft, sastavljenom od vrhunskih muzičara sa ovih prostora. Pored svima dobro poznatog Nemanje Kojića – Kojota, tu su i članovi/bivši članovi Smoke & Soul i Del Arno Benda. Drugi album Safe Planet je trenutno aktuelan. Od marta prošle godine sviram i sa bendom Eyesburn. Mislim da tu nema potrebe za nekim predstavljenjem, reći ću samo da je kompletan materijal za novi album spreman, ušli smo u studio i snimanje je u toku.

Tu je, verujem, takođe bilo i bendova koji danas nisu aktuelni, a red bi bio da ih pomenemo…

– Moji prvi ozbiljniji bendovi su bili Drawbacks i Hang. Sa njima sam snimio i uradio prve demo snimke i prva oficijalna izdanja, potpisao prve ugovore, radio prve turneje itd… Ti bendovi već godinama ne funkcionišu, ali status je više „On hold“, nikako „Split up“. (smeh) Previše je tu godina, pesama, kilometara i znoja utrošeno, ne može tek tako da se kaže „dosta“. Takođe, radio sam još, snimao / svirao / miksao / pisao pesme za Bombarder, Hitman, The Socks, Smoke & Soul, THC La Familia, Eraserhead, Potres…

„Nikada nisam bio žanrovski opredeljen što se tiče muzičkog ukusa. Oduvek sam voleo dobru muziku pre svega…“

Kroz naše privatne razgovore primetio sam i da si vrstan poznavalac muzike generalno i veoma otvoren kada je reč o pravcima, stilovima i autorima. Da li je taj diverzitet uticao na formiranje muzičke ličnosti Slobodana Đukića? I kao autora i instrumentaliste?

– Još jednom hvala na lepim rečima. Ja na sebe više gledam kao na nekog psihopatu koji jednostavno MORA da ima neke albume na vinilu, nikako na disku. Neke i na vinilu i na disku. Neke isključivo na kaseti. (smeh) U pravu si, nikada nisam bio žanrovski opredeljen što se tiče muzičkog ukusa. Oduvek sam voleo dobru muziku pre svega. Sećam se da sam u osnovnoj školi furao majice Maiden, Metallica, Motorhead, W.A.S.P., Venom, Motley Crue, u rancu vukao kasete The Misfits, UK Subs i Discharge, a od ujaka pozajmljivao ploče Muddy Watersa, Howlin Wolfa, Jimi Hendrixa i Miles Davisa, jer mi je on davao prve (i jedine) časove gitare i insistirao da pored punka i metala moram da slušam i to ako hoću stvarno da naučim da sviram instrument. Lično mislim da je otvorenost prema različitim žanrovima muzike i upoznavanje sa različitim tehnikama sviranja ključna stvar u sazrevanju jednog muzičara podjednako kao instrumentaliste, kao i autora. Zašto ne bih svirao divlji Randy Rhoads solo na ovoj reggae baladi? Zašto ne bih odradio „black metal scream“ usred refrena na ovom bluesu? Kultni albumi u istoriji muzike upravo imaju taj KULTNI status zbog hrabrosti autora da zaborave na trenutak te žanrovske odrednice i pravila komponovanja i jednostavno napišu te pesme i usnime ih onako kako su ih zamislili i kako ih „osećaju“, ne razmišljajući da li će neko da im kaže „Hej druže, kako to može usna harmonika u doom metalu?“

Koncerti koji se pamte!

Delio si binu sa mnogim poznatim i priznatim svetskim i domaćim bendovima. Možeš li nam izdvojiti najdraže ili najznačajnije nastupe, nevezano za ekipu u kojoj si u tom momentu svirao?

– Da, imao sam sreće da sviram sa mnogim svojim „herojima / uzorima“ iz mlađih dana. Pa recimo da je svirka sa Project 1950 u bašti SKC-a tamo negde početkom 2000ih bila ludilo iz razloga što sam delio binu sa bendom u kojem su u tom trenutku svirali Jerry Only (The Misfits), Marky Ramone (Ramones) i Dez Cadena (Black Flag). Sam koncert je bio prilično loš zbog razglasa koji je bio puluispravan, ali činjenica da se oko tebe vrzmaju ljudi koji su izmislili punkrock i hardcore je bila dovoljna da se to veče ne zaboravi! Sa druge strane bile su svirke tipa In From the Cold na istoj bini sa Crowbarom, pa sa Cathedralom… ili dok sam svirao sa Hitmanom, otvarali smo za Murphy’s Law, Madball, Agnostic Front… Hang je delio binu sa Napalm Death i sa Integrity… To su sve nastupi gde je bend sa kojim sam u to vreme svirao nastupao sa bendovima koji su direktno uticali na naš zvuk / stil. To su koncerti koji se pamte!

Kada smo kod odnosa autor / muzičar, pitanje koje gotovo svakome postavljam. Da li sebe doživljavaš pre svega kao autora ili insturmentalistu?

– Nikada mi nije bio problem da budem samo instrumentalista u nekom bendu / projektu, ali obično posle nekog određenog vremena osetim potrebu da i sam doprinesem pisanjem za isti. To se obično desi kada se bend dobro usvira, opusti se i pre svega kada je dobra atmosfera u sastavu. Tada se spontano probudi kod svakoga taj neki kreativni instinkt. Kada su u pitanju bendovi čiji sam ja osnivač tipa Drawbacks, In From The Cold, Jimi Triple-B’s 666 Blues Band, tu se nekako podrazumeva da sam ja glavni autor i tekstopisac, mada uvek rado prihvatam dobre muzičke i tekstualne ideje ostalih članova.

Ako sam dobro primetio, a ja te uglavnom pamtim kao gitarstu, ti preferiraš prirodan, sirov zvuk. Kaži nam šta koristiš od opreme i koji su tebi namiliji komadi opreme bez koji ne bi išao nigde?

– Ima 22 godine od kako se bavim autorskom muzikom i sviram koncerte. Do sada sam promenio brdo opreme i u poslednjih par godina sam sve to sveo na osnovno i na ono što će mi podjednako dobro koristiti za sve žanrove i stilove sviranja. U pitanju su pojačalo Marshall Bass 200 Combo 5520 1×15 u paru sa Marshall JCM800 bass box 4×12 i imam jedno malo pojačalo za klupske bluz i rege svirke, Line 6 Spider 30. Pomenuto Marshall pojačalo je stari model iz 80ih sa svojim kompresorom i „drive“ kanalom i podjednako dobro radi i za gitaru i za bass. Njegov zvučnik od 15 inča u kombinaciji sa Maršalovom kutijom sa četiri zvučnika od 12 inča je brutalna stvar koja mi stvarno mnogo dobro završava posao i kada sviram „downtuned“ stoner / sludge na gitari i kada sviram duboke bass deonice sa Eyesburnom. Što se tiče pedala i dan danas koristim stari japanski DS-1 distortion, kupljen još početkom 90ih. Taj model ne može da se poredi sa DS-1 pedalama koje se prave danas, koje nemaju ni približno tako dobar i pun sound. Tu pedalu koristim isključivo za svirke sa 666 Blues Bandom, DS-1 daje taj potreban bezobrazluk! Za sve ostale bendove koristim isti „pedal board set up“, čak i za sviranje bass gitare sa Eyesburnom, a to je:

  • Cry Baby Wah Wah
  • MX Phase90
  • Dan Electro D8 Fab Delay
  • Digitech BadMonkey Overdrive
  • Joyo Tuner

Od gitara koristim stari Ibanez SG 1975. godište i stari Melodija stratokaster „upgradeovan“ Fender „retro“ čivijama i EMG singl „passive“ magnetom u „bridge“ poziciji. Bas gitara koju redovno koristim je Ibanez BTB 5 string. Tu su još par gitara u rezervi i neke koje koristim samo u studiju, ali recimo da su ove pomenute moje „glavno oružje“ sa kojima uglavnom nastupam uživo i na kojima sam snimio bar 80% dosadašnje diskografije.

Live, studio ili nešto treće?

– Kao mlađi, bilo mi je bitno samo što više da sviram uživo, na studio sam gledao kao na nešto dosadno što mora da se obavi da bi možda dobio još svirki. Danas podjednako uživam i u kreativnom procesu u studiju, pisanju i snimanju pesama, kao  i reprodukciji istih na bini.

In From the Cold - Jimi Triple B

Kao vrlo aktivan učesnik svih dešavanja na rock sceni Srbije, možeš li nam reći, iz tvog ugla, nešto o kretanjima i situaciji proteklih godina, pa sve do sada?

– Imamo isti problem već godinama. Tehnološka revolucija koja je sa sobom dovela i nove trendove, sa jedne strane je olakšala posao muzičarima, sa druge strane je prosto uništila sve. Mi stariji, koji smo navikli da snimamo albume i izdajemo iste na kasetama, diskovima i pločama smo sada u rebusu jer niko više ne kupuje albume i današnji klinci nisu ni svesni istih. Današnji mejnstrim izvođači nude klincima singlove i plasiraju ih digitalno. Tinejdžeri danas slušaju muziku u mp3 formatu preko telefona na poluispravnim slušalicama ili preko samog telefonskog zvučnika. Znači, da li si ti tu pesmu snimio u vrhunskom studiju sa Terry Dateom na mikseru i potrošio na nju 50.000 evra ili kod ortaka na gabi na raspalom PC-ju nije bitno, jer ti tu razliku na tim sluškama i tom zvučniku nećeš ni čuti. Samim tim klincima je ubijena selekcija između dobre i loše muzike, između „pravih“ i „instant“ bendova i između dobrog i lošeg zvuka. Muzika i sami bendovi nikada nisu bili manje vrednovani kao u poslednjih par godina. Ceo proces odlaska benda u studio za probe, pisanja i navežbavanja pesama, potom odlaska u studio i snimanja istih, miksanja i masterizovanja, pa rada na omotu i dizajna istog, pa štampe diskova i ploča se na kraju suočava sa situacijom, tj. činjenicom da pola ciljne grupe nema CD plejer ni na računaru, a da ne pričamo o gramofonu.

„Klincima je ubijena selekcija između dobre i loše muzike, između “pravih” i “instant” bendova i između dobrog i lošeg zvuka“

Moj bend Drawbacks je svoj prvi album na kaseti 2000te godine prodao za godinu dana u oko 400 primeraka. Tu pričamo o surovom hardcore/punk undergroundu, a danas SAMO mejnstrim bend  može sebi uopšte da priušti fizičko izdanje albuma i to se štampa oprezno u 200-300 primeraka. Tako jednom bendu preostaje da nadu polaže u svirke i prodaju majica/bedževa i možda albuma na koncertima. Ali kao što već rekosmo na početku, autorska i pre svega dobra muzika danas i nije na ceni.

Slažem se…

– Gazde klubova će pre uzeti neki Azra cover band koji će da plati tri crvene nego autorski prog metal bend koji je upravo snimio prvi album i želi da odradi lepu promociju istog. Do pre 10ak godina metal / punk / alternative / reggae / hiphop se svirao u Domu, KST-u, Akademiji, SKC-u, Kuglašu, Džungli, Barutani, Dolaru, Festu… na nedeljnom nivou po 3-4 koncerta, danas ako ima jednom mesečno, super! I uglavnom bendovi dobijaju radne dane, jer je vikend rezervisan za cover bendove. I da ne pričamo da je pola gore pomenutih klubova ugašeno. Tako i da se pojavi neki novi dobar bend, uglavnom se ubrzo i ugasi jer biva obeshrabren trenutnom situacijom na tržištu / sceni. Kao što može i da se primeti, tu smo još uvek nas par metuzalema, tu je šačica vrednih, mladih i super talentovanih entuzijasta i gomila instant baljezgarija kojim nas truju sa svih medija. Da, to je još jedan problem. Danas postoji možda 2-3 radio emisije i isto toliko na TV-u koje su dostupne rock’n’roll bendovima za promovisanje. I kada kažem rock, mislim u širem smislu i na metal i na punk i na hiphop i na strip crtače i grafiti umetnike… Mislim na celokupnu urbanu potkulturu.

Razlika u kvalitetu scene i rada između domaćih bendova i bendova iz ekonomski stabilnijih država?

– Naša scena je uvek imala fantastične bendove. Jedan naš Concrete Worms je vrhunski garage / hardcore / punk bend koji može da stane na crtu bilo kojem aktuelnom sastavu pomenutog žanra. Svirali su relativno skoro sa legendarnim Poison Idea u Sloveniji, ovi nisu mogli da veruju kakav bend gledaju… S druge strane, baš sam pre neki dan gledao izveštaj sa ovogodišnjeg Roadburn festivala. Nisam mogao da verujem koliko besmislenih i dosadnih / praznih muzičkih grupa svira i dobija šansu da se prikaže tamo. Naši Consecration i Temple Of the Smoke su što se mene tiče nekoliko klasa iznad 50% bendova koji rokaju tamo.

In From the Cold - Jimi Triple B

Planovi za budućnost, kako In From The Cold, tako i tvojih ostalih bendova / projekata?

– Kao što pomenuh već, In from The Cold privodi kraju snimanje novog EP-a pod imenom 2 live 4. Ostali su još da se usnime vokali za jednu stvar i naravno miks i master. Uradili smo dizajn za novu majicu koju ćemo štampati za letnju sezonu i u planu je da odradimo par koncerata u regionu pre jula meseca. 666 Blues Band je završio sa pisanjem novog (četvrtog) albuma „Bad Cards, Hard Rains & Nowhere Trains“. Plan je da ga snimimo tokom leta i spremimo za izdavanje na jesen. Soulcraft bend je izdao novi album Safe Planet pre nešto više od mesec dana. Očekuje nas mala evropska turneja tokom jula i avgusta meseca gde ćemo uglavnom po festivalima promovisati tu ploču. Kao što sam već napomenuo, Eyesburn vredno radi na novom albumu. Napisali smo 15ak pesama, Sada se radi selekcija i snimanje onih „pravih“ u studiju. Uskoro ćemo izbaciti novi singl. Skoro polovina albuma je već usnimljena. Reggae bend FC Apatride UTD trenutno nije koncertno aktivan. Privodi se kraju mastering novog „duplog“ izdanja Roots History Lesson sa 21. novom pesmom, a trebao bi da se pojavi u prodaji do kraja godine.

Hvala ti na ovom veoma inspirativnom razgovoru. Odjavi intervju kako ti volja…

– Samo uobičajeno: Pratite i podržavajte domaću scenu! Idite na koncerte, kupujte izdanja, kupujte majice! Tako će i vaši omiljeni bendovi trajati, daćete im preko potreban vetar u leđa i na neki način ćete ih obavezati da budu još bolji i kreativniji! Slušajte samo dobru muziku! Mislite pozitivno, budite dobri drugari, čitajte dobre knjige i stripove, gledajte dobre filmove, bavite se nekim sportom! Volite se! Volite životinje! Živeli! Keep tha fire burnin’!

Omiljeni albumi

Možeš li ukratko navesti omiljene i tebi najznačajnije muzičare i albume?

– Uffff… Nemoguće ukratko. Pokušao sam u skorije vreme to da uradim za neke portale / sajtove i nije mi išlo (smeh). Ali evo, da probam ponovo, bez određenog redosleda:

  • Beasty Boys – Check Ya Head 1992.
  • Black Sabbath – Vol. 4 1972.
  • Poison Idea – Feel The Darkness 1990.
  • Howlin Wolf – s/t 1962.
  • Hank Williams Complete Discography
  • John Coltrane – A Love Supreme 1964.
  • Venom – Welcome To Hell 1981.
  • Metallica – Ride The Lightning 1984.
  • Public Enemy – It Takes A Nation Of Millions To Hold Us Back 1988.
  • Jimi Hendrix – Jimi Hendrix Concerts 1982.
  • Black Flag – Damaged 1981.
  • Bad Brains – Rock For Light 1983.
  • Motorhead – No Remorse 1984.
  • Neurosis – Through Silver In Blood 1996.
  • King Crimson – In The Court Of the Crimson King 1969.
  • Burning Spear – The Island Anthology 1996.
  • Bob Marley – Babylon By Bus 1978.
  • Black Uhuru – Red 1981.
  • UB40 – Signing Off 1980.
  • Midnite – Unpolished 1997.
  • Acid King – III 2005.
  • Eyehategod – Dopesick 1996.
  • Bongzilla – Gateway 2002.
  • Buzzoven – …At A Loss 1998.
  • The Melvins – Bullhead 1991.
  • The Ramones – Road to Ruin 1978.
  • Frank Zappa – Apostrophe 1974.
  • Celtic Frost – To Mega Therion
  • Mayhem – De Mysteriis Dom Sathanas
  • Thelonious Monk – Monk’s Music 1957.

… I tako, ima još sigurno najmanje ovoliko meni baaaš bitnih albuma, ali da se zaustavimo na ovom već očiglednom preterivanju. (smeh)

Komentari