Dragica Maletić je vodeći vokal Demista, gothic symphonic metal sastava iz Beograda. Sa ovim bendom radila je na albumu prvencu Guilt and Pleasures, a najznačajniji korak na solo planu ostvarila je ovogodišnjim učešćem na poznatom finskom festivalu KIMAF – Kitee International Music and Arts Festival, posvećenom finskoj muzici i kulturi. Trenutno radi i na par projekata kao gostujući vokal, o čemu će se više znati uskoro, kada rad bude priveden kraju.

Tri najbolja srpska metal izdanja i zašto?

Pre nego što obrazložim svoju Top 3 listu, moram da pomenem dva izdanja koja željno iščekujem u narednim mesecima: album prvenac benda Nemesis (imali smo prilike da ih čujemo i uživo u Golupcu, očekivanja su velika i zasigurno opravdana), kao i drugi album benda Aurium, za koji verujem da će u potpunosti prikazati svu moć novog, osnaženog sastava!

Claymorean – Unbroken (StormSpell, 2015.)recenzija

Čim mi je pripala čast da sastavim svoju listu, ovo je izdanje koje mi je smesta palo na pamet – kada sam ih prvi put čula, malo je reći da sam bila oduševljena! Biću pristrasna, ali, prvo što me je kupilo jeste – Dejin vokal; nakon što sam otkrila bend Unleash the Archers, verovala sam da ne postoji ženski vokal (usudiću se da kažem i vokal uopšte) koji bi me oduševio koliko Brittany Slayes, ali Dejana Garčević me je potpuno razuverila, svojom snagom, uverljivim melodijskim linijama, besprekorno i sa lakoćom otpevanim vrtoglavim visinama, ali i nežnijom stranom, emocijom koja ne slušaoca nikad ne ostavlja ravnodušnim. Kada se tome doda fenomenalan instrumentalan sklop iza kojeg stoje iskusni, prekaljeni muzičari, koji veoma dobro znaju kako da daju publici ono što traži ali i da unesu nešto novo i svoje, nije ni čudo što je ovaj album pobrao najviše ocene kako kritičara, kolega muzičara, tako i slušalaca širom sveta! Favorit: „We Fight Like Lions“.

Rain Delay – We Forget (Mr. Metal, 2008.)recenzija

Najatmosferičnije izdanje na ovoj listi; We Forget me je iznenadio, a zatim i očarao. Kada sam prvi put naišla na ovaj album, nisam znala gotovo ništa o bendu Rain Delay, ali kada sam ga prvi put poslušala, shvatila sam koliko je to neoprostivo; iako nikada nisam bila ljubitelj death metala gde growl deonice vokalno preovlađuju, atmosfera koja je ovde ostvarena te uvuče i ne pušta, a savršena produkcija je samo šlag na torti. Sve zvuči „upeglano“, svetski, ali sa dozom melanholije svojstvene našem podneblju, i to je ono što zbog čega se ovom albumu uvek vraćam! Album nije čist death, ima tu i dosta drugih primesa (među kojima sam nazrela i blagi uticaj Guano Apes, što je za mene uvek ogroman plus); nisam do sada čula nešto slično ovom albumu – kod nas, a ni šire. Apsolutni favorit: „My Summer Sojourn“ – kombinacija growl i ženskih clean vokala: „da se naježiš!“.

Destiny Potato – LUN (Samoizdanje, 2014. / Marquee/Avalon, 2015.)recenzija

Sećam se vremena kada sam se pitala šta bi se desilo kada bi se progressive/djent metal uklopio sa nežnim, gotovo pop ženskim vokalom; a onda sam otkrila Destiny Potato i njihov album prvenac. „Otkrila“ je zapravo veoma nezahvalna reč, s obzirom da je ovaj bend već ostvario fenomenalan uspeh na stranom tržištu, a nije teško ni videti zašto. Svaka pesma je priča za sebe, a opet u paketu sve ima smisla, i ne prestaje da iznenađuje. Prvo što sam čula je „Love Song“, gde sam se zaljubila u fenomenalan instrumental i nežan, sladak Aleksandrin glas… A onda sam čula „Take a Picture“, sa sve growl deonicama koje ona izvodi, sa težim rifovima, življim ritmom, sjajnim efektima i aranžmanom i znala sam – ovaj bend ne pripada ovde. Nadam se da će sa sledećim albumom otići još dalje, jer svakako imaju šta da ponude, i svako ovde može pronaći nešto za sebe. Favorit: „Blue Sun“.

(SMP)

Komentari