I tako, ostavismo i 2012. godinu iza nas. Sudnja godina, uverili smo se, to nije bila za srpski metal koji je preživeo drevno proročanstvo o propasti sveta… I ne samo on, ali trebao nam je dobar naslov.

Dakle, retrospektiva. Kao što to na SMP-u praktikujemo već neko vreme, i ovaj put ćemo se osvrnuti na godinu koja je upravo završena, i sumirati utiske o tome šta se dešavalo u muzičkom svetu na našim prostorima, tj. u žanru koji nas ovde najviše i zanima.

Miner spasao stvar

Kada je reč o zvaničnim izdanjima srpskih metal bendova, tu su se stvari odvijale veoma dobro, pre svega zahvaljujući svesrdnom angažmanu Miner Recordingsa! U trenutku kada su (skoro potpuno) posustali svi ovdašnji izdavači koji su tokom prethodnih godina znali da izbace pokoji domaći metal album, uleteo je Miner u priču i u potpunosti preokrenuo situaciju iz katastrofalne u više nego pozitivnu.

Za svega par meseci, ovaj srpsko-švajcarski izdavač je pod svoje okrilje uzeo celu gomilu domaćih bendova i objavio im albume – bilo da je reč o black metal bendovima (Khargash, Sakramentum, Samrt), thrash metalcima (M.A.D:Goya, War Engine, Putrid Blood, Deadly Mosh, Twisted Tales), death metalcima (Awaiting Fear), progresivcima (Burning Circle), mosh coreovcima (Downstroy) ili stoner metalcima (Concrete Sun). Miner je nastupio taktikom „glavom kroz zid“, sve to rudarski odradio u ekspresnom roku, i tako vratio domaći metal na police prodavnica u količinama u kojima to ne pamtimo još od zlatnih dana Rock Express Recordsa i One Recordsa.

Dakle, Miner Recordings, Milane, svaka čast i puna podrška sa naše strane!

Srbi u Century Media Recordsu

Kao što možete da primetite u anketi u kojoj biramo najbolji srpski metal album u 2012., na listi je čak 20 albuma! Pored nabrojanih iz Miner kuhinje, vredni pomena su i albumi bendova Nevergreen (objavljen u Mađarskoj), Heaven Rain (objavljen u Nemačkoj), Sangre Eterna (objavljen u Kanadi), SMP Music izdanja (Decontrolled i debi solo album talentovanog gitariste Danila Šajnovića), Kraljevski Apartman, Trigger… Zaista lepo, i dosta raznovrsno, što je samo po sebi veliki plus.

Prva liga... Destiny Potato

Prva liga… Destiny Potato

Šlag na torti, kada su izdavački ugovori u pitanju, sigurno je potpisivanje ugovora beogradskog sastava Destiny Potato sa mega labelom Century Media Records. David i ekipa pokazaše nam svima kako se sve može kad se hoće. I dok si rekao: „upiši Berklee, okači gomilu klipova sa svojim pesmama na Youtube, formiraj bazu fanova na Facebooku, poveži se sa ljudima iz celog sveta, kompletiraj postavu i daj ime bendu“, ugovor sa takvim izdavačem kao što je Century Media je tu. Šalu na stranu, David (Maxim Micić, za one koji još uvek nisu upoznati sa tim imenom) jeste pokazao sav potencijal na dva samostalna EP-a, ali sasvim je izvesno da je malo ko očekivao takav razvoj situacije za tako kratko vreme, imajući u vidu da grupa pre nastupa na kelnskom Euroblast festivalu nije održala niti jedan jedini koncert, a nema ni snimljen album!

Talenat i lepota... Aleksandra Radosavljević

Talenat i lepota… Aleksandra Radosavljević

O Davidu i Destiny Potato, te svemu što taj čovek i prateći mu bend rade, trebalo bi pisati odvojeni tekst, svojevrsni „know how“ na temu kako postići nešto (konkretnije) u svetu metala u 21. veku, te nećemo sada više o tome. Pohvale smo uputili nebrojeno puta, pa ovom prilikom šaljemo još jednu, a album isčekujemo sa nestrpljenjem.

Sa druge strane, Destiny Potato je iznedrio harizmatičnu pevačicu Aleksandru Radosavljević, koja, iako više nije u tom bendu, danas demonstrira svu raskoš i kvalitet u saradnji sa ruskim muzičarom-megatalentom Arsafesom, u zajedničkom projektu Above the Earth. Debi EP koji su objavili u decembru svakako da je jedno od boljih izdanja 2012. godine.

Pomenusmo i Euroblast festival u Kelnu, Nemačka. Ono što je zajedničko u ovom slučaju jeste lep trenutak kada je još jedan srpski bend, Draconic, zahvaljujući podršci fanova koji su glasali za njih, nastupio na pomenutom festivalu. Draconic je jedan od kvalitetnijih srpskih izvoznih proizvoda, ali ne mogu se oteti utisku da su godine rada (i potom stagnacije) ipak uticale na to da ova ekipa danas deluje umorno, što je pogubno za bilo kakve konkretnije aktivnosti u cilju proboja vani. Ostaje da se nadamo da će treći album kad tad biti snimljen, jer je postava Draconica u ovom trenutku sposobna za stvaranje visokokvalitetnog metala svetskog nivoa.

Neizvesna budućnost Magme i Banea

Red je da ovde pomenemo i istrajne jagodinske thrash metalce Alister, koji su tokom 2012. godine obeležili deset godina rada. Tim povodom snimili su ponovo neke stare pesme, napravili lep slavljenički koncert, i uvrstili se među svega nekoliko aktivnih domaćih bendova sa desetogodišnjim+ stažom.

Teška vremena... Bane

Teška vremena… Bane

Među brojnim dobrim trenucima, bilo je i par loših – Branislav Panić, mastermajd vodećeg black/death metal benda novije generacije među Srbima, Bane, morao je da preseli u Kanadu, i sve aktivnosti ovog benda stavi na led. Grupa je tokom godine izbacila drugi album (The Acusal Fire), i nametnula se kao veoma važno ime ne samo kod nas, već i na planetarnom nivou, što je od samih početaka i bila generalna ideja ovih ljudi. Vreme će pokazati šta će se tu dalje dešavati, i da li će Bane nastaviti svoj rad, makar iz Kanade i u izmenjenoj postavi.

Drugi negativni momenat tiče se beogradskih razarača Magma, bez sumnje jednog od najboljih domaćih sastava kojem malo ko može izaći na crtu kada je reč o koncertnim nastupima. Bend je praktično prestao da postoji. Vest nije zvanično objavljena, ali trenutna situacija u kojoj su članovi benda rasuti u raznim drugim sastavima (Eyesburn, Draconic, Destiny Potato, Pero Defformero, Organized Chaos, Tribute to Metallica, Tribute to GN’R…), ne obećava kada je reč o Magmi i (pre)dugo očekivanom debi albumu.

Prostor nam neće dozvoliti da pomenemo baš sve što se dešavalo u segmentu „domaći bendovi i njihova zvanična i nezvanična izdanja“, te ćemo ovde zaključiti taj deo sa vrlo dobrom ocenom, i izraziti nadu da će stvari nastaviti da se pozitivno razvijaju i u 2013. godini.

Metallica naš dobar drugar

Pređimo na koncerte. Iako smo poslednjih godina navikli da nam najzanimljivija metal imena dovode Legacy Promotion i Terra Nostra Promotions, njih više definitivno nema. Ali ima nekih drugih, te 2012. godina uopšte nije bila sušna kada je reč o gostovanju stranih bendova kod nas.

Za mnoge koncert godine... Metallica

Za mnoge koncert godine… Metallica

Tako su nas zabavljali oni najveći – Metallica, Machine Head, Guns’n’Roses, Steve Vai, Paradise Lost, Ozzy Osbourne i drugari, pa Sodom, D.R.I., Sinister, Marduk, Soulfly, Pro-Pain… Zaista lepo, a s obzirom na činjenicu da su se aktivirale i novije promoterske snage (Mjolnir Promotions, Misanthropic Intolerance, Blasphemy Promotion), uz već dokazane Awaken i Zlabog Promotions, nadajmo se da će i 2013. godina biti jaka na tom polju. Najavljeni koncert Sabatona (mart), novi Belgrade Calling fest, te sveblackerski metal festival Darkness Rising (maj/jun) već u startu ulivaju nadu.

Pomenimo i to da su domaći bendovi, barem deo njih, nastupali van granica ovih prostora. Pored već pomenutih Draconic i Destiny Potato koji su dobacili do Nemačke, Beograđani Rain Delay odradili su mini turneju u Italiji, gde su, između ostalog, nastupili i u Veneciji.

The Stone su standardno češće na binama u inostranstvu nego ovde, Nevergreen odavno koncertno prisutan u Mađarskoj, a i Infest je zabeležio nekoliko nastupa vani. Nije mane ni Peru Defformeru, koji je kultni status, pored već osvojene Hrvatske, „proširio“ i u Sloveniju i Bugarsku.

Deset godina SMP-a

I eto, preletesmo i tih 365 dana. 🙂 A što se SMP-a tiče… pa, za početak, 2013. godine obeležavamo prvu deceniju rada! Nije to mala stvar, složićete se. SMP je ipak jedan mali, nezavisni portal, bez bilo kakvih izvora finansiranja i održava se isključivo i samo zbog činjenice da smo toliko ogrezli u ovu priču i domaću scenu da sve potrebno crpimo upravo iz tog energetskog naboja i lepog osećaja da smo tamo, negde, nekome, možda malo pomogli i olakšali da dođe do izdanja, koncertnog nastupa, publike, devojke… Tako je bilo, tako će i biti.

Nastavićemo kao i do sada, donosićemo vam sve bitne vesti sa domaće scene, recenziraćemo sva izdanja koja dođu do nas, intervjuisaćemo sve koji imaju šta pametno da kažu, predstavićemo svaki bend koji to želi (a da pri tome ispunjava minimum uslova za to), a upravo to smo radili i 2012. i prethodnih godina. Naravno, onoliko koliko su nam okolnosti dozvoljavale…

Na kraju, hvala vam što nas podržavate sve ove godine. Pratite nas i dalje, pridružite nam se i na Facebooku (više od 5.000 nas je tamo, žurka traje 24 sata dnevno, i ti si više nego dobrodošaо/la!), pa da zajedno nastavimo da širimo taj srpski i svaki drugi metal kad god i gde god možemo.

Živeli!

Nove nade i povratak veterana

Tokom prethodne godine bili smo u prilici da vidimo i čujemo i nekoliko novih bendova koji su debitovali vrlo dobrim snimcima. Tu su, za početak, dark prog metalci A|ssymetry sa EP-em Room 17: Hours Between Shadows and Light, zatim black death metal bend Paimonia i njihov EP Modern Way of Distraction, thrash metalci Alitor sa EP-em Embittered, te speed black metalci Terrorhammer sa EP-em Vintage Black Mass. Sa druge strane, veoma je značajan i povratak novosadskih metal legendi Annathema i Armageddon, te subotičkog sastava Faust.

Komentari