Cenjeni posetioci, kolege muzičari, drugari, prijatelji i neprijatelji… Kao što ste mogli da primetite, recenzija novog albuma smederevske grupe Alogia, istog dana kada je objavljena na stranicama SMP-a – je uklonjena. Dakle, niti je misteriozno nestala, niti je posredi problem sa serverom, već je ista, jednostavno, obrisana sa portala. Što samo po sebi zaslužuje objašnjenje, jer od kako je SMP-a, nešto slično nije se desilo, pa ovaj slučaj svakako zaslužuje da se o njemu prozbori par reči.

Naime, ubrzo nakon objavljivanja recenzije, a koja je prema mišljenju gore potpisanog poprilično pošten presek trećeg albuma grupe Alogia, na urednika portala i autora tih redova sasuta je gomila gnusnih uvreda, neistina i polupretnji. Naime, iz tabora ovog benda (nema potrebe da imenujemo nikoga) stigla je reakcija takvog intenziteta, da čovek ne može ništa drugo nego da ostane zatečen.

„Nema pohvala“, „nije učinjena usluga“, „nije dobra reklama za Paradox studio“, „nije dobra reklama za predstojeću promociju benda“, „neće ljudi kupiti disk“, „negativna je“, „zlonamerna“, a potpisnik redova „dvoličan“, i sa njim će, veli dotični, „od sada drugačije da postupa“, kada je reč o njegovom muzičkom i novinarskom radu. Kaže još: „lukavo, i namerno iz negativnog ugla pisano“, sa ciljem „da se omalovaži dostignuće benda, i njegov trenutni status na domaćoj muzičkoj sceni“.

Citirati ostale uvrede nema smisla, iz napisanog ste mogli dovoljno da zaključite.

E sad, idemo malo o delu koji se tiče samog naslova ove teme.

Priče o podršci

Naime, autor ovih redova podržava smederevski bend od dana njegovog nastajanja, a osnivače još i iz Psychoparadox vremena. Napisao je kilometarsku hvalospev-recenziju prvog albuma, koja je objavljena u 20.000 primeraka u tadašnjem Rock Expressu (ne jer je morao, nego jer je tako osećao). Posećivao je skoro sve njihove koncerte. Prvi put u Banjaluci na radio stanici emitovao pesmu „Iznad vremena“, kao i „Sećanje na slike iz sna“. Generalno, bio oduševljen činjenicom da je Srbija dobila bend koji je digao stvari na viši nivo, uhvatio se u koštac sa zajebanijim (sa sviračke strane) žanrovima metala, i koji je podigao ogromnu prašinu na domaćoj sceni, sasvim zasluženo. Bila je to era kada je srpski metal zaista značio nešto, na festivale i koncerte dolazilo je znatno više ljudi nego ikada pre ili posle. Časopisi, izdavačke kuće, fanzini, bendovi… Sve u svemu, super vreme i Alogia koja je tu da začini stvari i donese dosta zadovoljstva brojnoj domaćoj publici, koja nikad nije imala priliku da vidi Rhapsody, Labyrinth, Stratovarius, Angru, Kamelot i slične u srpskoj prestonici. Alogia je taj nedostatak pošteno nadomestila.

Osim pomenute recenzije prvog albuma, potpisnik ovih redova pisao je recenziju i drugog albuma, odradio više intervjua sa bendom, i nebrojeno promotivnih najava napisao (jedna, dve, tri, četiri, pet…), recenzirao i podržao sve Psychoparadox albume (prvi, drugi, treći), isto to radio i sa svežijim projektima, veoma dobrim Expedition Delta, Lunar Pocket, Numenor… Najjednostavnije rečeno, Srpski Metal Portal i moja malenkost kroz rad u Butcherian Vibeu i Rock i Metal Expressu, uvek su bili tu da, ne samo sastavu Alogia, ali i posebno njima kao najpopularnijem domaćem metal bendu, pruži svu potrebnu podršku kad god se moglo, očekivalo, ili kad je trebalo. Pa, čak i kad nije.

Priče o činjenicama

Na SMP-u verovatno nema benda koji je imao više objava, najava koncerata, recenzija, prezentacija i premijera spotova, i sve je išlo kao po loju, rekao bi Bora Čorba.

No, međutim, ali…

Dođe i taj dan, izašao treći nastavak Priča… Priče o snovima, 2012. Power Music, podetiketa City Recordsa. Stigne album, sednem, slušam, proučim, i počnem da pišem. Recenzija kao recenzija, ni bolja ni gora od ostalih… ali sve same činjenice u njoj.

Promenjen zvuk benda. Nema prog/power metala. Pitak, radijski orijentisan materijal. Dobre pesme. Drugačija, ali dosta dobra produkcija, tek nešto problema sa zvukom bubnja, doboša, da budem precizniji. Odlično otpevano, odlično odsvirano (izgleda da nekome: „Nikola je pevač najvišeg ranga, Đedović isti takav klavijaturista, a ni ostatak ekipe nema nikakve mane“ – nije kompliment). Razlika u pesmama, te ih podelih u dva sveta koja, znajući da dobar deo publike voli striktno definisane žanrove, možda i neće funkcionisati najbolje jedan uz drugog. Možda i hoće, niko ništa nije rekao, osim činjenice da jeste tako i da će biti i pozitivnih, i negativnih reakcija. Činjenica je i da recimo prva pesma jeste komercijalni rock za šire mase, a zadnje pesme old school heavy metal. Dva totalno suprotna sveta, iz pesme u pesmu.

Preskočena je priča o Pinku, kao i elaborat o saradnji sa gospodinom Brajićem, preskočeno je dosta toga što bi se moglo shvatiti kao negativno jer i nema mnogo veze sa samim albumom i muzikom, te ostavljeno ljudima da sami komentarišu, i zaključuju kada budu preslušali album.

Da skratim, sa moje tačke gledišta, recenzija nije hvalospev, ali nije ni negativna kritika, već prosto slaganje ČINJENICA. 7 od 10 za album.

E sad, zašto je recenzija uklonjena?

Ne jer je bend to tražio. Ne jer je NEGATIVNA, već naprotiv – zato što je POZITIVNA u sasvim dovoljnoj meri da svakome ko je dobronamerno čita, bude jasno da na albumu ima šta da se čuje. A onome ko vama ne želi dobro, ne činite usluge, a ta recenzija je (ja je svakako vidim tako), usluga bendu. Kao i sve do sada što je za Alogiju urađeno. Usluga za koju nismo dobili ni mesto na zahvalnici (portal, ako ne pojedinci), niti bilo kakvu lepu reč, najčešće ni najobičnije „hvala“. A vreme usluga je prošlo.

Tu takođe ostaje i činjenica da novinar uopšte nema potrebe da se pravda za napisano, to je mišljenje recenzenta i gotovo. Sa kojim bend može da se slaže, ali i ne mora. Međutim, mi smo mala sredina, sve se shvata lično, i nema tu mesta za profesionalni odnos, već sve ide po principu: drugari smo, piši nešto lepo, hvali nas. I jasno je to svima, budimo realni. Samo što sam ovoga puta pisao „nešto manje lepo“ nego inače, i što je automatski dočekano na nož, i na ružan način saznaš s kim u stvari imaš posla.

Priče o kraju

Dakle, zašto sve ovo pišem? Iz razloga što želim da se neke stvari raščiste jednom zauvek.

SMP više neće pisati o bendu Alogia.

Neće pisati „ni pozitivno, ni negativno“. Ni objektivno, ni subjektivno. Tačka na priču definitivno je stavljena, a ekipi iz benda sve najbolje u daljoj karijeri.

Stvari su veoma jednostavne – ako nekoga pljunete u lice, pored sve podrške koju vam pruža godinama, od tog čoveka više nemate šta da očekujete.

Malo (polu)propagande za kraj – SMP je tu već devet godina. Za SVE domaće metal bendove, izdavačke kuće, koncertne organizatore. Podržavali smo, dali priliku svima. Black metalcima, heavy metalcima, prog metalcima, power metalcima, avantgardnim likovima, gotičarima, doomerima, rockerima, hardcorerima, metalcorerima. Nije nam bilo bitno da li je na logotipu benda pentagram, da li je na omotu zmaj, da li je cura u crnini, ili to da li članovi benda imaju corpse paint, duge kose, emo frizure, ili su ćelavi… Tu smo godinama za sve one koji su hteli da sarađuju sa nama.

Pišemo izveštaje, recenzije, vesti, objavljujemo albume, radimo intervjue, šaljemo saopštenja drugim medijima da vide da metalci nisu narkomani i nepismeni idioti. Podržavamo i festivale koji nisu u osnovi metal, ali nas cene, kao i mi njih, jer jedan metal bend ako je tamo, i mi smo tamo. Radimo sve što je u našoj moći da trag o srpskom metalu ostane, da se vidi da nas ima, i da se nećemo tako lako predati.

Nismo tu zbog finansijskih razloga. SMP nema ni dinara od ove priče, od dana kada je startovao. Hosting i domen plaćaju nam dragi prijatelji iz banjalučkog Artista, i to je sve. Dalje je naše slobodno vreme i dobra volja da pomognemo ako možemo. U zamenu nismo tražili ništa. Nikad. Sad, sagledajte to iz našeg ugla – podržavaš nekoga godinama, besplatno se trudiš da radiš što je moguće poštenije, a dobiješ šamar u lice. O ranijim šamarima na YUmetal forumu, gde je autor ovog teksta bio višegodišnji moderator domaće scene i gde je vređan na mrtvo ime od strane imaginarnih fanova dotičnog benda, suvišno je i pričati. O ličnim nesuglasicama iz tih dana, pa i onih prošlih, koji se tiču (ne)snimanja albuma stanovitog benda u stanovitom studiju u Smederevu, takođe nećemo pričati, jer oni koji treba da znaju istinu o svemu tome, znaju je vrlo dobro.

Ali hoćemo zaključiti priču kako je jedino pošteno.

Bendu Alogia još jednom sve najbolje u daljoj karijeri, profesionalni odnos je završen, prijateljski sa pojedincima očito nije ni postojao (oni sa kojima jeste, znaju da se ovo njih i ne tiče i o njima sve najbolje), i to je to.

Komentari