.avi je, bez sumnje, kandidat za najbolji domaći album u 2010. godini, i jedno od najboljih studijskih ostvarenja na srpskoj rock i metal sceni u proteklih nekoliko godina

Dokopao se Consecration i zvaničnog izdanja, čime, napokon, napušta demo kategoriju, i seli se tamo gde mu je odavno mesto – među reprezentativnije domaće bendove, sa podjednako reprezentativnim albumom.

Sastav je, upućeni će znati, osnovan pre 10 godina u Beogradu. Menjao se zvuk (od tradicionalnijih varijanti doom/gothic metala, do eksperimentalog post metala i avantgarde), menjala se postava, a snimljen je i jedan album (aux), koji, iz ovih ili onih razloga, nikada nije zvanično objavljen. Sve to nije sprečavalo alfu i omegu benda Danila Nikodinovskog da istraje i izgura priču do kraja, gradeći ime i status benda visoko kvalitetnim live nastupima, gde god i kad god se za to prilika ukazivala.

Isis, Fennesz, Monolake, Autechre, King Crimson, Tool, Godspeed You! Black Emperor, Sigur Rós… nabrojani su kao uzori u zvaničnoj biografiji, a ja se ovom prilikom ne bih bavio poređenjima, iz jednostavnog razloga što Consecration oduvek priča svoju priču, konstantno se menjajući, ali opet ostajući privržen istim principima, zadržavajući tako jedinstvenu atmosferu i šmek kakav ni jedan domaći bend ne poseduje. Jasno je, i sasvim logično, da postoje elementi koji mogu podsetiti na pomenute bendove (kao i neke druge), ali isto tako bez problema možemo reći da je sastav autorski i idejno u potpunosti sazreo.

Consecration oduvek priča svoju priču, konstantno se menjajući, ali opet ostajući privržen istim principima

.avi je snimljen za relativno kratko vreme, i dobija sve pohvale sa produkcijske strane (studio Underground, Beograd), mada sigurno valja pohvaliti i sam bend, koji je snimanju pristupio na tradicionalni „jedan-dva-tri-snimaj“ način, hvatajući tako ono najjače što Consecration poseduje – živu atmosferu i nesputanu energiju.

Ako ne računamo jednominutnu „Cisternu“, sve pesme dužeg su trajanja (7, 8, 11, 13 i 14 minuta). Vokalnih delova i nema mnogo (a u rasponu su od nežnijih cleanova do Opeth-growlova), pa se tako tekstovi na srpskom jeziku neće nametnuti kao problem onima van našeg govornog područja. Akcenat je, dakle, stavljen na svirku, ambijentalnu atmosferu, eksperimentisanje sa zvucima (svih instrumenata, a perfektan gitarski rad posebno ćemo pohvaliti), a kako album odmiče, smenjivaće se čvršći/masniji i mekši/emotivniji delovi, svaki na svom mestu i u glavnoj ulozi kad je to potrebno.

„Somna“ je izdvojena za prvi singl sa albuma, i u svojih sedam i po minuta, najbolje opisuje šta Consecration može i koliko tačno je širok spektar žanrova kroz koje se bend krece. I zaista, na albumu ćemo čuti doom metal, post rock (i sve ostale rock varijante, od proga do psihodelije), ambiental/experimental tripove… sve to uklopljeno u entitet koji funkcioniše i daje maksimalne rezultate u svim segmentima.

.avi je, bez sumnje, kandidat za najbolji domaći album u godini 2010., i jedno od najboljih studijskih ostvarenja na srpskoj rock i metal sceni u proteklih nekoliko godina.

Consecration – .avi spisak pesama:

1. Aligator
2. .avi
3. Cisterna
4. Somna
5. Idiot Glee
6. Đavo nije Urban

Komentari