(FOTO) Arkona u Novom Sadu: Svoji na svome!

Koncertna sezona 2018. seli se u Novi Sad! Prema najavama, u narednom periodu dosta koncerata održaće se u ovom gradu, što može biti samo za pohvalu, jer je red da se malo decentralizuju sva dešavanja i pomeri fokus iz Beograda… I šta je bolje za početak od nastupa ruskog kultnog pagan benda Arkona, imena za koje mogu slobodno reći da uživa poseban pijetet na ovim prostorima?!

Arkona je sastav koji gaji iskrenu ljubav prema našoj zemlji, što nije prazna priča koju izvođač ponovi na koncertu da bi izmamio koji aplauz, više već činjenica koja se potvrđuje iznova i iznova njihovim posećivanjem Srbije na svakoj turneji, a završni pečat na ovu izjavu je udarila pesma “Serbia” sa prethodnog albuma Yav. Sastav je u Srbiji, što bi se reklo, „svoj na svome“, a i publika je svakako prepoznala ovu ljubav i ispunila Fabriku u zavidnom broju – rekao bih da je sinoć oko 300 ljudi došlo da podrži Arkonu, što je možda i neočekivana cifra ako se ima u vidu da je bend nastupao relativno skoro, tačnije na Exitu 2017. godine.

No nažalost, pre glavnog jela trebalo je preživeti zagrevanje u vidu mađarskog sympho gothic benda Leecher, za koji zaista ne znam kako su upali na poziciju predgrupe, jer se uopšte stilski ne uklapaju. Doduše poklapanje muzike i nije neki problem ako je kvalitet na meniju, ali to, po meni, sinoć nije bio slučaj. Treba ipak odati pluseve Leecheru i reći da se bend u svom sastavu ima tri čela, bubanj i ženski vokal, što je postavka koja baš i nije uobičajena za ovakvu vrstu svirke, koja je u suštini bazično na tragu Nightwish starijih albuma, uz, naravno, malo Apocalyptice, što je utisak koji se neumitno izvlači zbog čelista, sve to upakovano u jedan by the book paket u kome se bukvalno zna kad kakav deo pesme ide i nema nikakvog uzbuđenja. Pevačica Anett ima podosta neubedljiv glas, ali sa druge strane je sasvim živa na sceni (kao doduše i ceo bend) i trudi se da animira publiku u svakoj mogućoj prilici, a isti joj sasvim fino uzvraćaju i prave lep štimung za početak koncerta. Možda je vaš izveštač pogrešna osoba za Leecher, jer se ljudima oko mene daleko više svidela predstava nego meni. U svakom slučaju, poeni na trud, a ostalo nije za mene.

Posle Leechera, scena se ubrzano sređuje za nastup glavnog benda – mikrofon ukrašen lobanjom i arhaičnim dobošem (koji će Maša svesrdno koristiti za vreme celog nastupa) označava simbolično novu, mračniju fazu u radu benda jer, naime, prošli album Yav je označio novi put Arkone u više black metal i komplikovaniji zvuk koji se produžio na novom albumu Khram, koji je objavljen pre nekoliko dana. Treba napomenuti i da je promotivna turneja započela pre dva dana u Sloveniji, tako da se više-manje i nije znalo čime će nas Arkona počastiti na ovom nastupu što je dalo dozu slatkog iščekivanja i ekskluzive celom događaju.

Mistični “Mantra” intro sa Khrama označava početak i odmah se da primetiti zaista odlična atmosfera u publici i jedna zanimljivost: publika odmah kreće sa skandiranjem Mašinog imena što se produžilo tokom celog nastupa što pokazuje da je ona zaista stekla nastup kultne ličnosti na sceni i to ne bez razloga, što će se videti kasnije. Arkona odlučuje da prvi deo koncerta posveti epovima sa novog albuma što je u teoriji možda pomalo riskantan potez, imajući u vidu da se radi o dugim i komplikovanim numerama, ali sjajna atmosfera koju je bend izneo je uspela da odmah kupi publiku. Nikad do sad nisam bio na koncertu u Fabrici, ambijent prostora je dosta podzemni, ali sam zvuk je bio veoma dobar i omogućio da se bez po muke prati šta se dešava na bini. Arkona je bend koji je poznat kao izuzetno siguran na live terenu što se sinoć iznova potvrdilo, a celu priču, naravno, suvereno vodi Maša: smenjivanje cleanova i growlova bez po muke, uz sve to ona ne staje u proživljavanju pesama na bini i animira publiku na svaki mogući način; bez ikakvih feminističkih naznaka ili šlihtarskih stavova mora se priznati da je Maša rođena za ulogu koju obavlja i radi to savršeno.

Publika veoma vatreno podržava bend, u prvim redovima bukvalno non stop traju šutke i stage diving što daje bendu još jači nagon da daje sve od sebe na sceni.

Posle nekoliko numera sa Khrama “Mantra” outro označava kraj prvog dela koncerta i predstavljanje novog uratka, a intro “Az” sa albuma Slovo nam govori da je došlo vreme za stare favorite što uzavrelu atmosferu diže na još viši nivo. “Arkaim” i “Od Serdtsa K Nebu” su poveli ovaj deo koncerta i onda stiže naravno tradicionalna i posebna posveta za nas. Pesma “Serbia” biva očekivano ispraćena gromoglasnim pevanjem i naricanjem (kako je ko znao), u ovom momentu sam primetio dosta ljudi u publici sa majicama sa patriotskim lokalnim obeležjima u čemu se možda i može potražiti deo uspeha ovog koncerta. “Goi Rode Goi”, možda i najveći hit benda i “Zakliatie” nastavljaju vrhunsku atmosferu, a za kraj oficijalnog dela koncerta Arkona je rešila da se vrati u prošlost sa dve numere iz pre-Napalm Records dela karijere. “Skvoz Tuman Vekov” i naslovnica debi albuma Vozrozdheniye označavaju kraj nastupa, bend se povlači sa scene, ali publika naravno ne misli tako i ubrzo ih doziva nazad, što dovodi do jednog velikog iznenađenja. Gitarista Sergey Lazar ne izlazi na binu sa bendom i ne priključuje se uopšte pri izvedbi dve završne pesme “Stenka na Stenku” i “Yarilo” tako da smo, čudno ali istinito, imali priliku da čujemo drum and bass varijante navedena dva hita. Sam bend se nije dao omesti i izveo ih je kao da je sve u redu, takođe i publika se standardno proveselila, ali ipak ostaje pomalo čudan utisak ovog izostanka, tim pre što Lazar nije izašao na kraju sa bendom da se pokloni publici.

Arkona je standardno pokazala dominaciju na uživo frontu u tradicionalno gostoljubivom srpskom ambijentu i kako se čini, iako su godinama naši česti gosti, njihova verna publika ih se neće još dugo zasititi, a i oni sami deluju srećno što su tu gde su. Sve u svemu, nadam se da još dugo neće doći do prekida ove tradicije, a ja već sad jedva čekam sledeći Arkona nastup!

Komentari