(VIDEO, FOTO) Anathema premijerno u Beogradu: Veče suza i emocija

Legendarni britanski sastav Anathema konačno je, zahvaljujući agenciji Rock svirke, premijerno posetio i našu zemlju. Dugo se čekalo na ovaj koncert, toliko dugo da je i bend u međuvremenu praktično potpuno izašao iz metal okvira, i zašao u atmosferične rock vode kroz koje danas samouvereno plovi. Društvo na turneji pravi im fenomenalni francuski post metal bend Alcest, te je ovaj dvojac sinoć u beogradskom Domu omladine priredio, za mnoge, nezaboravno veče prepuno emocija.

The Optimist turneja je sasvim sigurno jedna od najvećih u Anathema katalogu, pošto ne samo da traje par meseci već je glavni bend izabrao jedno od najvećih imena avangardne opcije metal zvuka da ih prati na svim datumima, tako da tačno u 19:30h na scenu Doma omladine stupa francuski Alcest. Odmah moram primetiti da sam sinoć čuo dosta komentara da su ljudi očekivali da će svirka da kasni (kako je to već tradicionalno kod nas, ali na sreću se taj običaj polako briše), a neki jednostavno nisu ni bili upoznati sa neuobičajeno ranom satnicom koncerta, tako da su jednostavno zakasnili na Alcest. Njihov gubitak, jer je bend pružio vrhunsku predstavu i po mom mišljenju čak ukrao šou zvezdama večeri. Zahvalan sam na činjenici da nije bilo veštački ubačenih predgrupa, tako da je Alcest dobio priliku da kroz nepun sat vremena adekvatno predstavi svoju magičnu muziku.

Plašio sam se pre koncerta kako će se ovakva svirka predstaviti u koncertnom okruženju, jer je realno teško ozvučiti Alcest, pogotovo njihove clean vokale koji zvuče dosta krhko i na studijskom snimku, ali na svu sreću, sve je adekvatno bilo preneseno – možda za nijansu preglasno pogotovo u bržim sekcijama, ali setlista je bila takva da dotičnih momenata i nije bilo previše. Ova turneja još služi za promociju prošlogodišnjeg, petog studijskog albuma Kodama tako da smo sa istog dobili tri numere dok su preostale četiri pesme izabrane sa ostalih izdanja. Jedino debi nije dobio neki momenat u setlisti (što mi je pomalo čudno, jer Alcest deluxe reizdanjem baš ove godine slavi desetogodišnjicu istog), ali ostatak je bio baš po mom ukusu: fenomenalne „Percées de lumière“, „Là où naissent les couleurs nouvelles“, možda najveći hit benda „Autre temps“ i orgazmično nebeska završnica „Délivrance“ (za koju je sam Danny Cavanagh za vreme Anathema nastupa rekao da je nešto najbolje što je čuo na evropskoj sceni dugo vremena) uz favorite sa poslednjeg uratka pošteno su prodrmale publiku i mene lično odnele u bajkoviti Alcest svet negde daleko od prljave realnosti.

Što se tiče publike, moram napomenuti da odavno nisam video da bend koji otvara koncert doživi tolike ovacije kao Alcest sinoć: gromoglasni aplauzi i skandiranje imena benda u svakom momentu su sam bend vidno dirnule i iznenadile, veoma pozitivan momenat da naša publika prati jedan bend koji je trenutno aktuelan i prepozna njegov kvalitet, te samo mogu da se nadam da će se Alcest inspirisati da ponovo pohodi naše krajeve, i to nadajmo se u headliner varijanti.
(Slobodan Trifunović)

Nakog gotovo pola sata pauze kreće intro, odnosno numera „San Francisco“ sa aktuelnog Anathema izdanja The Optimist, sala Amerikane se još više puni, vizualizacija pali i sve je spremno za nastup jednog od najvećih rock bendova današnjice. Publiku sa galerije pozdravlja i Daniel Cavanagh, mimikama najavljujući svirku kakva će se pamtiti. I bi tako…

Da razjasnimo, stare Anatheme više nema, te ne vidim poentu pomalo razočaranih ljudi koji su vapili za (starim) vremenima. U eri informacija i interneta, svako je mogao proveriti da bend jednostavno svoj fokus i viziju ima na pesmama koliko-toliko novije karijere (a nova faza benda je u igri bar 15-ak godina).

Koncert je otvoren numerom „Untouchable, Part 1“, i već tada se moglo naslutiti da nas očekuje pakleno dobro veče propraćeno izuzetno dobrim zvukom i vrlo raspoloženim bendom, koji nas je prvi put posetio u regularnoj formi na struju (kao acoustic trio sviraše u prestonici 2013. godine). Kako je vreme odmicalo (a bend se ne štedi, na aktuelnoj turneji svira minimum dva sata), stekao se utisak jedne uigrane ekipe koja i te kako voli svoj posao. Ko god je bio, ovo vam može posebno potvrditi. Sasvim solidna komunikacija sa publikom, koje je po gruboj računici bilo nekoliko stotina, dosta obraćanja Vincenta, a pogotovo starijeg brata Dannyja koji je već godinama unazad preuzeo lidersku poziciju u bendu.

Set lista je obuhvatala period od 2001. godine, a kako je ovo promocija novog albuma, odsvirali su najviše pesama sa Optimista koji je na neki način nastavak albuma A Fine Day to Exit. Moram pohvaliti i ostale članove benda – pevačica Lee je zvučala (bukvalno) kao sa diska, dok je basista Jamie Cavanagh ponajviše uživao u žešćim momentima, gde je mogao „mošovati“ svojom (još uvek) dugom krecavom kosom. Bubnjar Daniel Cardoso je bio tačan kao sat i tu govora nema. Ostaje pitanje, gde nestade John Douglas s turneje? Članovi su takođe pokazali da se s lakoćom prebacuju s instrumenta na instrument, te se u toku pesama prelazilo s gitara na klavijature, te perkusije. Simpatičan momenat večeri je bio i Dannyjev silazak u publiku, gde se pored sviranja fotkao sa ljudima.

Na kraju, nakon nekoliko bis pesama, a bend je otprašio i najstariju pesmu setliste – „Fragile Dreams“ sa sjajnog Alternative 4. Publika se pošteno iskakala (ili isplakala) i bio je to definitivan kraj ove magične večeri.

Voleli ih (danas) ili ne, Anathema čvrsto gazi napred, a osmesi na licima publike i benda su nešto što je na najbolji način obeležilo ovaj koncert.
(Darko Živković)

Komentari