Sećam se, kao da je bilo juče, dana kada sam na, inače očekivanom Pero Defformero live DVD-u, ustanovio da postoji još nekakav sadržaj. Horror Piknik. Haha, kakvo ime, pomislih, šta god da je ovo, daj da vidim. Bio je to spot za pesmu „Horor, Strah, Užas, Kraj“. Plakao sam od smeha izazvanog osećajima oduševljenja, sreće, ostavši zatečen njuškama (vidite ih na slici) koje su do detalja izgledale kao „vaš idealni thrash metal bend“.

Prođe od tada par godina, saznalo se u međuvremenu dosta toga, ko je iza cele priče, a „Horor, Strah…“ dobio je još dva naslednika-spota, za pesme „Masovna Sarana“ i „Smrt Dolazi“. Gospodin Bandar (aka Zombi Zlikovac) novosadski je muzičar (mnogima poznat po svom originalnom projektu Piknik), producent (studio istog imena, Piknik), i idejni pokretač cele ove priče. Njegovi su to tekstovi, njegova je muzika, njegovi su instrumenti koje čujete sa snimaka, njegov je i glas. Srpski Metal Portal razjašnjava sve detalje u razgovoru sa mastermindom lično.

  • Pitanja: Nebojša Lakić
  • Odgovori: Gos’n Bandar
  • Web: Myspace.com/piknik
  • Copyright: SMP, 2010.

SMP: Gos’n Bandare, poželeo bih ti pre svega dobrodošlicu na naše stranice, s obzirom da do sada nismo imali priliku konkretnije predstaviti tvoj lik & delo na Srpskom Metal Portalu. Evo, za početak, kaži nam kakvim se aktivnostima trenutno baviš?

Gos’n Bandar: Puno pozdrava i poštovanja svim članovima, prijateljima i posetiocima Srpskog Metal Portala, zadovoljstvo mi je i čast što ste me pozvali da vam ispričam priču o sebi i svojim aktivnostima koje izgleda da vrede, čim sam tu gde jesam i pišem to što pišem! Trenutno sedim u svom studiju posle aktivnog dana snimanja izvesnog rock sastava iz okoline Novog Sada. To je trenutno moj način života kojem sam se beskompromosno posvetio, hrabro presekavši sve ostale manje bitne aktivnosti iz prošlosti.

Tvoja hiperaktivnost traje već duže vreme, aktivan si kao pevač, muzičar, producent… Pa, da počnemo prvo sa Piknikom – kad i kako je započeta ta priča, koliko izdanja imate iza vas, i ko danas čini postavu benda?

– Pre petnaestak godina u dobu nestašice i krize koja još uvek traje, sav novac koji sam nasledio od prodaje imanja pokojne mi babe i dede, dao sam za Atari kompjuter i Akai sampler (tada još nisu postojali PC računari) vučen prevelikom željom da otkrijem čari stvaranja muzike i kreacije zvukova nastao je Piknik! Naravno da nisam mogao izbeći osude bližnjih da sam „ludak“ kada su shvatili da neću ići u kafanu da tezgarim za novac i kada su čuli moje prve radove! Radeći neke druge poslove za novac, vremenom sam kupovao razne uređaje, instrumente, mikrofone itd., te danas imam sopstveni studio koji sam oduvek želeo. U međuvremenu, napravio sam pet albuma od kojih su dva poslednja objavljena. U nekoliko navrata bila je aktivna live cover bend postava od raznih mojih prijatelja, ali u osnovi sam sam u celoj priči. Trenutno nemam cover bend, jer nemam vremena da se posvetim koncertnim aktivnostima, radim isplativije stvari, npr. snimam bendove s obzirom da imam porodicu, dvoje dece i redovne mesečne račune. <smeh>

Piknik je aktuelan sa albumom Dembelan. Podeli sa našim čitaocima tehničke podatke: koliko dugo je sniman album, koje žanrove obuhvata, i kakvi su planovi vezano za promociju istog?

– Dembelan je poslednji zvaničan album Piknika objavljen krajem 2008. godine, ne znam podatak koliko je dugo sniman pošto sam ga radio u trenucima inspiracije, opušteno bez vremenskih ograničenja, a to mogu jer imam sopstveni studio, jel. <smeh> Muziku ne doživljavam kao žanr, niti sam u njemu opredeljen, već gomile razlicitih žanrova upotrebljavam za izražavanje različitih emocija i mešam ih prema potrebama. Ipak, muzika u mom izrazu je manje bitna od teksta. U zavisnosti od emocije pisane pesme, kreiram različitu muziku, mada neki hard-core, metal, punk je najviše zastupjen u zadnje vreme, to je očigledno.

Da li je precizno reći da si Piknik, u stvari – ti? Tj. potpisuješ li svu muziku, tekstove, produkciju…?

– Sam stojim iza sveg Piknika i Horror Piknika muzički i produkcijski, pozdravljam svog izdavača SKC NS, prijatelje iz cover benda, prijatelje koji su crtali ilustracije i prijatelje koji se slikaju sa mnom u spotovima Horror Piknika.

Kakve su reakcije na to što radite? Pretpostavljam da je Piknik svojevrsni kult u Novom Sadu…

– Ima dosta ljudi kojima se sviđaju moji radovi, sudeći po posetama na izloženim web stranicama i komentarima koje dobijam, a sad da je nešto kultno, to se ne bih usudio da pretpostavljam ,čak mislim da je glupo tako nešto i da me pitaš. Ima primera kada mi neko u komentaru napiše „kult“, ali to je samo običan „slang“ kojim se ljudi služe da izraze neko sviđanje!

Tekstualna strana Piknika provokativna je koliko i sama muzika, ako ne i više. Šta te nadahnjuje, u čemu pronalaziš inspiraciju? I da li se naziv albuma odnosi na određenu osobu, ili je tu generalno opevan dobar deo „matorih goveda i nesposobnih ljigavaca“, stvorenih delom i zbog trenutne političko/ekonomske situacije u našem društvu?

– Izlizao mi se jezik više od nastojanja da neupućene animiram da otvore oči i vide ovaj svet i socijalno, političko okruženje sa etiketom Survivora i Velikog Brata i gomilom govana kojima nas pritiskaju sa svih strana. Skoro i da ne postoji više ni jedan način da kažem da je neko glup, jer se ponaša tako da svi na kraju patimo. Nailazim na takve primere svuda u svojoj okolini. Inferiornost i prihvatanje svega što nam se dešava, pa i nesvesna podrška svemu tome! Do sad sam se trudio da budem kulturan i da na fin način pokušam da skrenem pažnju. Sada ću početi da psujem i da prozivam, jer za stoku ne postoji drugi lek osim govnjive motke! Dembelan je sitan primer, kakvi sve majmuni žive u našoj okolini!

horrorpiknik02

Materijal si snimio u studiju Piknik, opet tvoje vlasništvo. Koliko dugo se baviš produkcijom, i koji bendovi su već tu snimali (pored recimo meni poznatih Pero Defformero i Aheront)? Kakve uslove nudiš bendovima, tj. koji podatak bi mogao mlađe bendove nagovoriti da upravo kod tebe snime demo snimak ili album?

– Na samom početku stvaranja zanimala me je samo muzika. Tek kada sam svoje najranije radove hteo prezentovati oklini, shvatio sam da mi nedostaje znanja oko dizajna zvuka tj. produkcije. Moje pesme bez obzira koliko su dobre bile, falio im je dobar zvuk kao podrška da bi to bilo ono pravo. Ogorčen svojim nedostatkom, seo sam u stolicu za svoje uređaje i nisam ustajao dok nisam dobio šuljeve i ispekao znanje. Nove pesme počele su da zvuče onako kako sam želeo, nošen željom i voljom da naučim, rezultat je došao kao nagrada za uloženi trud. Prijatelji iz drugih bendova su me u početku zvali da im pomognem oko snimanja i produkcije, pa je to krenulo malo češće i eto, sada se profesionalno bavim tim poslom. Sam studio i uređaji u njemu ne znače nista, bitan je čovek koji ima volju i želju da iznese bend na najbolji mogući način i uvo je jedini oslonac u celoj priči. Ne dozvoljavam da iz studija izađu snimci kojima najpre ja nisam zadovoljan, a posle bend. Često dođu i kažu: „dolazimo kod tebe na snimanje zato što znamo da si ti lud“, tj. ulažem sebe više nego što to bend očekuje i dajem im više nego što me plate. Jedino logično objašnjenje je to da sam pronašao sebe i da radim ono što volim, zato dajem više nego što dobijam. Sarađivao sam sa nebrojeno mnogo bendova iz NS, okoline, šire Srbije i Hrvatske, ne bih sad da pominjem i nabrajam bilo koga, uvek možete otići na www.myspace.com/studiobrlog, i poslušati neke od radova i upoznati se sa mnogim bendovima sa kojima sarađujem.

Negde u svemu tome, pronašao si vreme za još jedan projekat, nastavak započetog sa Piknikom, i stvorio thrash metal atrakciju kakva, usuđujem se reći, nikada nije postojala na ovim prostorima – Horror Piknik. Kada si došao na ideju da se oprobaš u thrash metal vodama?

– Stara ljubav zaborava nema! <smeh> Odrastao sam otkrivajući čari muzike polovinom 80-ih uz Slayer, S.O.D., D.R.I., Sodom, Destruction, Possessed, Exodus, Celtic Frost itd. itd. itd. Tada sam očajnički želeo da sviram ili da imam takav bend, ali nisam imao uslove! Sumanuto sam vežbao gitaru u to doba praveći thrash metal rifove i nadajući se da ću ih jednog dana moći čuti uz bend. Posle 20 godina, kada su se uslovi napokon skockali, ostvario sam svoje puste želje iz mladosti. Ah, kako sam se samo divio muzici, kožnim jaknama, kosijanama, bodljama i lancima svojih idola, da nisam mogao da odvojim jedno od drugog. Zato je morao biti spot, jer audio ugođaj bez slike onoga ko ga izvodi nije ništa po meni. Tako je nastao Horror Piknik. Sećam se da smo onomad bukvalno prevodili tekstove gore pomenutih bendova i smejali se kako glupo zvuče na srpskom jeziku! Kad bi se tekstovi Horror Piknika pevali na engleskom to bi bilo to, ovako sve po malo deluje sarkastično, ali to mi je i bila namera. U svakom slučaju, rifovi su tu da nose celu priču. <smeh>

Odakle onolika silna energija, inspiracija i kompletno precizno definisan imidž, zvuk i tekstovi? Zaista, thrash metal nije nova stvar na domaćim prostorima, ali Horror Piknik je u tri spota objasnio u praksi sve što taj žanr treba da bude…

– Zahvaljujem na komplimentu, ne znam šta bih rekao osim – biće još spotova!!!

Kako si mi pomenuo prilikom beogradskog Pero Defformero koncerta, sa Horror Piknikom u stvari planiraš za svaku novu pesmu snimati i spot. Na kraju, doći će se i do albuma, i gomile spotova koji će da proprate isti. Originalna taktika moram priznati. 🙂 Koliko vremena i novca je utrošeno na snimanje spotova?

– Nema tu nikakve taktike, jednostavno sve ide svojim prirodnim tokom. Takva je moja vizija Horror Piknika koja je u startu bila eksperimentalna, a sada već tradicionalna. S vremena na vreme mora se napraviti novi spot. Apsolutno „0“ dinara, ako ne računamo pivo koje smo kupili da cugamo u toku snimanja, struju potrošenu na rasvetu i gorivo da dovučemo sprave i rekvizite. Svaki spot je snimljen za jedan, izmontiran za drugi i pušten u svet za treći dan. Naravno, pesmu sam snimio pre toga i dao kolegama iz „benda“ da procene dal’ vredi da se ekranizuje. Imam ih u arhivi još par koje nisu prošle test. <smeh>

Da li je postava Horror Piknika voljna jednoga dana nastupiti i uživo? Interesovanje je sasvim sigurno ogromno. Ko danas čini taj projekat (bend)?

– Horror Piknik live!? Hmmm, u ovoj postavi sa spota sumnjam, ali moje gostovanje sa nekim cover bendom da. Upravo ću gostovati na koncertu Putrid Blood, thrash metal benda iz Šida, kojima sam snimao album nedavno, skinuli su Horror, Strah, Užas, Kraj i Masovnu Saranu, i nema smisla da odbijem poziv. <smeh>

Ne znam da li ti je poznato, ali par domaćih bendova već svira obrade Horror Piknika uživo. <smeh> Banjalučki thrash metal sastav Degenek, recimo, izvodi sve Horror Piknik pesme u sklopu svog repertoara. Šta misliš o svemu tome, toj reakciji među domaćim metalcima? Očekivano ili ne?

– Izuzetno mi imponuje takvo saznanje i želja mi je da gostujem svakom od tih bendova bar jednom! Pozdravljam ih i želim im uspeha. Nikada nisam štitio svoju muziku nekim autorskim pravima, već sam je dao svima, tako da je ona automatski postala „narodna“. <gromoglasni smeh>

Pratis li današnju metal scenu? Šta ti se vrti u playeru ovih dana, a na čemu si odrastao, sa muzičke strane gledajući, naravno…?

– Pratim scenu koliko mi to vreme dozvoljava. Pošto sam puno zauzet oko studija, uglavnom slušam materijal koji trenutno radim. Volim da vidim nove bendove koji pružaju utisak ozbiljnosti i obavezno želim da preslušam ponuđeni materijal, ali kao što rekoh, nemam vremena da im se posvetim ukoliko me nisu angažovali za to.

Svedoci smo konkretne aktivnosti među metal bendovima iz Novog Sada. Tales of Dark…, Disdained, Pero Defformero, Sangre Eterna… objavili su i objavljuju albume kod nas i u inostranstvu. Stižeš li ispratiti išta od toga, otići na koncert? Imaš li možda nekog favorita sa lokalne scene?

– Retko odlazim na koncerte ukoliko ne dobijem direktan poziv ili ako to nisu moji lični prijatelji u pitanju. S jedne strane zato što Novi Sad ni nema adekvatan, komotan i prijatan prostor za svirke, a to je sad već neka druga tema.

Dakle, pored Piknika, Horror Piknika, rada u studiju, postoji li još neka aktivnost kojom se baviš, da bi bila interesantna onima koji će čitati ovaj intervju?

– Osim muzike i svega što je vezano za nju, pokušavam da se bavim i trash filmom. Spremam neki projekat, nadam se da će se videti uskoro!

Kakvi su ti bliži planovi u budućnosti? Radiš li na nečemu zanimljivom u studiju?

– Sada mi je već teško da pravim muziku za Piknik. Ne mogu da se opustim dovoljno i da nesmetano uživam u procesu stvaranja, zato što mi neko breme opravdavanja postavljenih standarda stoji za vratom. Ljudi imaju nenormalnu potrebu da sve porede sa svačim, tako i moje nove radove sa starim. Najradije bih voleo da sam ponovo u poziciji anonimca i da radim sve iz početka pošto od navodne „popularnosti“ nisam dobio ništa osim dobre ili loše kritike! Najpre će biti to, da ću se kao autor sakriti iza nekog novog imena i nesmetano nastaviti svoj stvaralački rad, a Piknik ostaviti tamo gde jeste, daleko od brbljivih ustiju Dembelana koji samo sede, ne rade ništa i osuđuju tuđe radove. Takvih je velika većina, složićeš se sa mnom. Kako drugačije da objasnim to što već godinu dana nisam napravio ništa konkretno, jer ne znam odakle da krenem, a da krećem od nule znao bih kako. To se zove autorska kriza koju svaki autor jednom mora da preleži, da bi pregrupisao snage za novu priču, umesto da se kompromituje praveći sranja da zadovolji nečiji ukus.

Zahvaljujem ti se na ovom razgovoru, nadam se da će biti prilike da i u budućnosti porazgovaramo o tvojim aktivnostima. Sve najbolje! Zadnje reči su tvoje…

– Pričajući o ovoj temi sa jednim mojim prijateljem kako je šlager pesma „O Da“ osvojila prvo mesto godišnje top liste Cross Radija 2007, i kako je u to doba Piknik bio u svojoj najvećoj slavi i zastupljenosti među radijskim medijima, mlade cure i pop kritičari su tada bili moji najveći fanovi, dok ih nisam potpuno razočarao sa albumom „Dembelan“, koji je naišao na žestoku kritiku i vratio Piknik tamo gde je i bio! Tada sam shvatio da ljubitelja žestokog zvuka uopšte nema u široj javnosti među medijima, i da će takav zvuk zauvek ostati na margini! Prijatelj mi reče: „Ej čoveče, zato sledeći album treba da ti se zove Horror Piknik”!!! Osmehom smo ispratili ovu konstataciju shvativši da je to to i nastavili da pijemo rakiju do duboko u noć…

Komentari