Neverovatna vest je da su ove novosadske legende ponovo u akciji! Svirke su već krenule, za sada samo po Novom Sadu (klub Brvnara, Hard Rock klub). Koliko mi je značio taj podatak, govori najbolje činjenica da sam prešao oko 400 km da bih to video uživo. Recenzija albuma koja se nalazi već duže vreme na ovom sajtu govori tome u prilog.

I tu sam, u Novom Sadu, Pero Defformero treba da održi nastup te aprilske večeri! Ja sa diktafonom u ruci, Sale Friš pored mene. Nisam ni stigao da mu postavim prvo pitanje, jer me je on preduhitrio sa jednim: „Jesi li ti majstor s tog sajta koji je uradio onu recenziju?“ – Da, ja sam (smeh). „Još sam ja razmišljao, kazem Bišketu da mi da mejl da ti pošaljemo najave za neke svirke, sad treba da zaredamo sa koncertima, imamo i snimak iz Brvnare na DVD-u“… A ja mislio da je ovaj bend davno svoje odsvirao. To veče, pokazaće se, vredelo je svakog pređenog kilometra. Puta 10!

SMP: Ovo neće biti baš tipičan intervju, jer je mnogo godina prošlo od vašeg prvog albuma. Pre svega, da li ste vi uopšte upućeni u to koliki ste kult postali tokom svih ovih godina kako niste radili? Ne znam da li ste u kontaktima i pratite li dešavanja na sceni, ali lično znam ljude, i sam se ubrajam među te, koji su vaš rad obožavali do krajnjih granica! Rođendani, nove godine, svakojake žurke, nisu mogli da prolaze bez preslušavanja Pero Defformero albuma!

Friš: Svašta (smeh). Mi smo se u par navrata zaista iznenadili, čak pogubljeno konstatovali, onako tipa: „daj ne seri?“, ali stvarno je sve to super. U principu, nije da mi nismo radili, nego smo samo pravili tako neke čudne pauze, razumeš? (smeh) I čudne albume, da. Pazi, mi imamo još jedan album za koji ti ne znaš. Koji je nastao posle onog, i koji je apsolutno eksperimentalno ludilo. Nismo smeli nikom ni da ponudimo da ga izda, pošto je jako bolestan, dobićes primerak (ne mogu dočekati! – op.aut.), strašno, znači eksperimentalni pevač i muzika. E sad, s tog albuma ima nekoliko pesama koje sviramo, čućeš i večeras, u nekoj standardnoj Pero Defformero formi. Planiramo na leto, oko avgusta, kad se skontamo sa vremenom da uđemo u studio i da snimimo nekih 13, 14 pesama i onda da izađe CD.

Kako je uopšte došlo do osnivanja benda, čija je ideja bila da se radi na ovaj način? Da se spoji folk vokal i metal muzika?

Ja od malih nogu slušam rock i heavy, i onda sam vremenom dobio želju da sviram muziku koju volim, ali naravno u ovoj državi to je ili nemoguće, ili kad je moguće, onda zvuči smešno. Čast izuzecima. I tad sam pomislio: daj da spojimo nešto, neku zajebanciju napravimo od toga. Naravno, mi se ne sprdamo sa heavy metalom, ni u ludilu, samo se sprdamo sa narodnjacima. Prvi demo snimci su urađeni negde ’93, ako me pamćenje dobro služi. Tad je turbo folk dao pun gas, ispiranje mozga je krenulo sa televizije, a mi smo udarili brigu na veselje. Album smo snimili tokom recimo… ’94, a album je izašao… ’95 čini mi se, dakle pre 10 godina! Ja ne mogu da verujem da se to sluša još uvek! A taj drugi, nepostojeći (??? – prim.aut.) album smo snimali ’97. Ili ’98? Ajde, recimo da je proleće ’98. Ima isto oko 10, 12 stvari, šiz koma, znači treba da si na žešćoj hemiji da bi to slušao.

(smeh)

Idemo u Grand!

Što se tiče tog prvog albuma, ko je bio zadužen za tekstove i uopšte muziku?

Pa, nekih 95% muzike i tekstova sam ja uradio. Jedan tekst, za baladu „Purpur“ sam radio pola pola sa ondašnjim pevačem, a muziku za instrumental, glavnu temu je radio naš tadašnji producent, ali sam ja sve to odsvirao, i da kažem dobudžio malo.

A logo? Čija je ideja bila da se spoje Pantera i Dream Theater slova? Šta se sluša u bendu?

(smeh) Pa, moja, zato što sam tu muziku tad najvise slušao. Danas slušam bukvalno sve i svašta. Naravno, heavy, rock i dalje, Dream Theater i Pantera, ali i jazz i pop, sve što mi se svidi, uopšte se ne ograničavam.

F/Wv1.80

Dugo vremena čekam da ti postavim ovo pitanje – što se tiče tvog ranijeg projekta, koji je bio dostupan putem Armagedon – United Forces kompilacije, pesma „Memories“. Ti si tu potpisan kao gitarista. Kako se zvao taj bend uopšte, i da li je urađeno išta pored te pesme?

Nije to ni bio bend, to je moj drugar Zlaja napravio, on je svirao drugu gitaru i napisao tekst, a pevala je njegova tadašnja devojka Daca. Mi smo to snimili bukvalno onako bezveze. E sad, kako je ta stvar dospela na tu kompilaciju – nemam pojma! Nisam u toku.

Ovaj koncert i taj prošli koji si mi pomenuo, da li je to najava nekog konkretnijeg rada? Planirate li kakvu promociju, na kojim medijima? Kome bi uopšte ponudili taj album za objavljivanje?

Nemamo pojma oko objavljivanja. Možda Saši Popoviću, za Grand (smeh). Sa svirkama smo krenuli, jedino što je Mire basista pretrpan sa obavezama, on svira i u Ritmu Nereda, sad treba da snimaju album… Sviramo danas svirku, za dve nedelje Brvnaru. 15-og. Posle toga imamo ponudu za još dve svirke, ali ne znamo da li ćemo moći da ispoštujemo zbog Mireta. U pitanju su još dva kluba u gradu. I ako budemo imali sreće, uglavićemo se na Exit.

Novosadska turneja, a? Što se tiče koncerata van NS-a?

Pa to je uvek otvoreno, za Zrenjanin imamo ponudu već neko vreme, videćemo i za Beograd.

Novi album? Gde treba da se snima?

Snimaće se u novo-sređenom studiju našeg starog producenta sa prvog albuma. Na leto dakle, opet kažem ne znam tačno. Snimićemo 15, 16 stvari, pa ćemo da vidimo koliko će ih ići na album. Pokrenuli smo novi žanr, horror folk ga zovemo (smeh).

Što se tiče tog vremena oko prvog albuma, koje gitariste bi istakao kao uzore? Meni solaže zvuče – Petrucci (smeh).

Da (smeh)… I Sead Lipovača (smeh). Tad sam baš bio u fazonu Petrucci i Dream Theater, sem njega George Lynch iz nekadašnjih Dokken, posle Lynch Mob. Obožavam ga. Tu je i Paul Gilbert (Racer X, Mr.Big). Slušao sam i Panteru dosta (tada dobacuje Miretu da zove pevača kući i da ga probudi, pošto će ovaj kako se čini da prespava koncert – op.aut.)

Da ti kažem podatak da su ovde trenutno ljudi iz Beograda, Inđije, Kikinde, Banja Luke, Rume… Imaš li neku poruku za prisutne, ali i za one koji će kasnije čitati ovaj intervju? Šta da kažeš ljudima koji su prošli gomile novih godina i rođendana uz Defformero?

(Gleda zamišljeno u neku klinku) Ovoj bih rekao da je mogla da kupi duže čarape.

(smeh) Osim poruke njoj?

Svako kome nije bilo teško da dođe sa veće udaljenosti od 2 i po kilometra na ovu svirku, svaka mu čast!

A za ove od 400 kilometara? (smeh)

Znači, ne znam, da imam para sve bih vas vodio sutra na ručak, majke mi!

Outro: Još smo malo nezvanično popričali, pa došli do zanimljive informacije da je prvi album remasterizovan i postoji na CDu (ne mislim na one verzije koje su prebacivane sa kaseta), a obećani su mi svi dosadašnji live snimci. Pitao sam Saleta i na koji stage bi se uopšte uklopili na Exitu, gde bi svirali, a odgovor je bio: sa Slayerima!

Komentari